hussein chalayan

hussein chalayan (kipar, 1970) kao što su se turska, kipar, mediteran i engleska izmešali  u njegovom životu tako je u njegovom stvaranju više nego očita fuzija mode, tehnologije, istorije, filozofije, poezije, politike, arhitekture, muzike…  interdisciplinaran, konceptualan, misleći, narativan, revolucionaran, kritičan, onaj koji eksperimentiše, igra se, istražuje, pomera napred… kao dete hteo je da bude frizer, pa pilot, glumac, arhitekta, pa tek onda modni dizajner. očito je dizajn odeće samo sredstvo putem kojeg priča priču o svom doživljaju sveta. 2005. predstavljao tursku na venecijanskom bijenalu sa filmom absent presence u kom se pojaljuje tilda swinton. voleo bi da radi za kate bush. dva puta je bio dizajner godine u velikoj britaniji.

bjork u njegovoj kreaciji, photo by  inez & vinoodh

before minus now  – Été 2000 collection, haljine od materijala od kojih se prave avioni. a pravio je on haljine koje se razbijaju, od šećernog stakla, haljine koje se pod uticajem led tehnologije menjaju, haljine koje se pod uticajem dostignuća informacione tehnologije pomeraju… sto koji se pretvara po potrebi u haljinu, a potreba je izazvana, nametnuta ratom…  kao zonu najveće pretnje ocenjuje politiku i od te priče kroji i haljine i stav.

HUSEYIN ÇAĞLAYAN (na turskom, u originalu)

panoramic collection, fall/winter 1998

afterwords

 

u intervjuu za hint magazine rekao je:

…you have always had such a passion for technology, art, architecture, film and anthropology, any of which you could have excelled in, yet you chose fashion. why?

i think i wouldn’t have succeeded at all! the point of interest for me is that i chose fashion and my kind of approach to fashion doesn’t often exist. that was my aim always. it’s the fact that i was creating these ideas around clothes. had i done films, i would have just done films. there wouldn’t have been any merging of worlds.

but why clothes?

i was surrounded by women when my parents split up. i was pretty young. they were very strong women, but also quite vulnerable. i have always been interested in the empowerment of women. and i’m obsessed with the body. whatever we create as humans—buildings, vehicles, systems— they’re all amplification of the body. i always wanted to celebrate it and include it in everything i do. my parents pushed me to be an architect, but I thought no, it has to be about the body, so i decided to study fashion.

w magazine,  photo dylan don

preporučujem da pročitaš ovaj esej o njemu.

 

 

 

Komentiraj

Filed under art, fashion, music, photography

words and fashion

šta su REČI modi?

na prvi pogled izgleda da bi MoDa i mogla bez njih…

ali, znače. joj. njoj. modi. reči.  izgovorene.  i one oštre, kritičke. i one  što omamljuju pohvalama. i one neizrečene. i one napisane. i to kako su napisane. kaligrafski… ili kako već…

ann demeulemeester, spring summer 2000 collection ‘woolgathering’. reči njene prijateljice patti smith izvezene po svili, pamuku…

Yohji Yamamoto showroom visit #oldlyric #yohjiyamamoto #paris #showroom #yohjiyamamotopourhomme #ss15

yohji yamamoto s/s 15

a magazine je broj 02 2005. poverio yamamotu.

Isssue Yohji Yamamoto - Cover

evo šta piše u uvodniku tog broja:

when yohji yamamoto wants to convey his ideas to the people he works with he uses words, not drawings.

each of his collaborations – with an artist, a photographer, a scenographer, a filmmaker, a choreographer – started with a conversation. sometimes, as is apparent from interviews within this issue, a few words were enough to realise beautiful projects, develop special friendships, build things that transcend the ordinary.

words are very important to yohji yamamoto. not the endless flood of words used to fill silences, but only those words that seek out the silence, that go for depth, ask questions, listen, look, confirm, words that give warmth, words that sing.
similarly, every new magazine in our series starts with a conversation. words that capture the essence of that conversation are used to sketch the rough outlines of the concept. these words are written onto a white sheet. every time we start with a blank page. every magazine is a new story.

and so this has become a magazine of many words. about friendships, about collaborations, about admiration. conversations with 20th century icons and the young turks of today. words of and about “soulmates”, who share the same fascinations, strive for the same quality, travel the same roads, seek the same silences.
yohji yamamoto. in our eyes he is one of last century’s most innovative designers. he has completely changed our vision on fashion. he has enchanted us and forever initiated us in a new beauty – the beauty that comes from within and that bears no relation to what we previously knew.

laura bradley, urednik u anOther magazine voli reči…

29. jula, u utorak, anOther magazine, laura bradley i design museum london organizuju wordfashionweek/day “words and fashion”.

laura bradley sa gostima provešće nas kroz priču o rečima, jeziku, tipografiji, grafologiji u  modi.

 

| kate moss | bruce weber |

freja beha erichsen reading with boots on books. by paolo roversi in “a woman of singular charm” for vogue italia, november 2007.

+++

a posle reči šta?

hussein chalayan kaže ovako, AFTERWORDS:

 za anOther magazinehussein chalayan je u intervjuu 18. avgusta 2011. rekao:

would you describe fashion as a language and a discourse, as barthes did it?
for myself, yes. but not in the general sense of the word. i don’t think there is critical thinking or discourse in fashion, like what you have in the arts, architecture, or design. there is a minority of fashion academics who look at it as a discourse, but they’re not part of the mainstream and they don’t, in my opinion, really have a very close relationship with the designers. a few of them do… in fashion, anything goes, anyone could be a designer, and i think that cheapens the industry.

the word “intellectual” was coined in a time of great political distress. does fashion have a political role? and in which way?
the body is the ultimate cultural symbol, whether you are empowering or dismantling it. how could it not have political implications? even if you don’t want it to, it does. because you are re-presenting body, or you’re re-packaging the body, or re-contextualising the body, it obviously has political implications, but i don’t really think that designers know when they’re doing it.

na ista pitanja suzy menkes je imala ove odgovore:

 

would you describe fashion as a language and a discourse, as barthes did it?
fashion is a language, particularly now, when nothing is forced on anyone, 
people, male and female, want to express themselves through what they wear. 
the whole subject of people who go to art galleries is particularly relevant
in that sense: they certainly dress in a slightly bohemian way in order to
 fit in with the surroundings, in order to send out in their language the
 idea that they are part of a certain club.

the word “intellectual” was coined in a time of great political distress.
 does fashion have a political role? and in which way?
there’s the obvious way that fashion is political in the way people dress in
 a political context: there is this immense farce in france about somebody 
turning up in a flowered dress to a meeting at the elysée, and of course, in 
england, endless discussions about what people wear, what women wear, more 
than men, but that also comes into the equation. i certainly think that 
fashion can be a political statement, which is much more important. the way
 that people dress makes them part of an army, dressed in their own uniform,
 determined to do something.



 

Komentiraj

Filed under art, fashion, photography

dresses, soul, madness, taste…

i saw dresses this morning in the farmyard at rochecorbon where i am shooting. they were hanging in the sun, side by side, like bluebeard’s wives, only lifeless. they lacked their souls, and the soul of a dress is a body.

— jean cocteau, diary of a film

 

elsa schiaparelli, cocteau painting

yamamoto & madness  f/w 04-05

fashion is only complete when it is worn by ordinary people who exist now, managing their lives, loving and grieving.

location:http://www.appliedaesthetics.org/index27.htm

 

Komentiraj

Filed under art, fashion, music, philosophy

simone manojlović

za modnog blogera velika je čast kada mu kreator koji smatra da su modni blogeri greška da intervju. simone manojlović, kreatorka iz zagreba. prisutna ne od juče na modnoj sceni. hrabra, sa vizijom. sa svojom autentičnom pričom. kreator kome nije cilj da diktira trendove, niti da ih prati. kreator kome je cilj da nas ohrabri da se oslobodimo i spoznamo se. školovala se u zagrebu i u milanu.

neko je rekao “tvoj stil je tvoja priča”. koja je tvoja priča? šta ti tražiš, a  šta si našla u modi? 

odrasla sam u krugu umjetnika tako da modu prije svega doživljavam kao umjetnost.  nekonvencionalna, lišena granica i stereotipa moja je priča. moda je konstantno uzbuđenje koje mi prija.

čoveka sve čini čovekom, pa i odeća. šta čini jednog kretaora? koliko je važno obrazovanje? 

kreatora prije svega čini talenat, kultura življenja, promišljanje. mislim da treba biti vješt u cijelom stvaralačkom procesu. od same ideje, konstrukcije,izvedbe do marketinga. kao i u svemu obrazovanje je jako važno. jedini način napredka.

rekla si negde da voliš antonionijeve filmove, koliko su te oni odredili? da daješ nekom svojom kolekcijom homage filmu koji je najviše uticao na tebe koji bi to film bio?

jako volim filmove antonionia.već jesam, l’aventura bila je inspiracija kolekcije za ljeto 2014. no to nije jedini film koji je utjecao na mene, blow –up svakako.volim njegovu estetiku, jednostavnost, novu vrstu ljepote… ispred svog vremena.

školovala si se i u centru mode, milanu. šta ti je milan pružio, šta si odande ponela? šta si u milanu napravila? može li se moda stvarati i sa modne periferije ili se mora otići u centre mode?

predivan grad. pružio mi je neprocijenjivo iskustvo u radu sa vrhunskim profesorima, dizajnerima na raznim projektima unutar školovanja i nakon. bogati kulturni život kako privatno tako u profesionalnom smislu me oplemenio. teže je sa modne periferije, no treba biti uporan, dosljedan, težak put,  no ostvariv. milano je moda. tamo ljudi imaju kulturu odijevanja. ali ono što je jako bitno  osobnost. svakako inspirativan grad, kao neprestana umjetnička izložba…

imaš kolekcije koje se zovu “spite”, “silent”, modni performance “7”… zašto “s”?

nazivi kolekcija dolaze spontano, ovise o raspoloženju i  trenutnoj inspiraciji, ljudima koji me okružuju… slovo s sviđa mi se u dizajnerskom smislu, sada da li je slučajnost…

tvoja ocena modne scene u našem regionu? kako se moda nosi sa ekonomskom krizom, moralnom, kulturnom…? da li si zadovoljna onim što vidiš na ljudima kada prođeš ulicom, da se vratima na početak razgovora, ima li tu stila?

u zadnje vrijeme dosta pojedinačnih iskoraka. dolaze mladi, hrabri ljudi sa drugačijim pogledom na svijet. no, sve je to dosta reducirano ekonomskom krizom pa i kulturno. malo tržište, puno dizajnera, puno modnih događaja, manjak kriterija. čini mi se da je kod nas trend biti dizajner  ili ‘fashion editor’. poimanje modnog dizajnera kod nas često je krivi termin.

imamo odličan fashion week zagreb, a jako mi se sviđa i koncept beograd fashion weeka.

no, biti dizajner je puno kompleksnija zadaća. kada me pitaš o stilu..mislim da ga manjka. stil se ne kupuje novcem, on je ljepota življenja, promišljanja, izražaja, karizma, samouvjerenost i uljuđenost. na našim ulicama more istih… no ,volim vidjeti inspirativne supkulture,umjetnike na zagrebačkim ulicama…

ima li moda moć? ako je ima kako tu moć koristi?

kroz povijest mode možemo vidjeti koliko je moda utjecajna. ona prenosi poruku. iznosi stav prema nečemu. trebala bi biti slobodna, hrabra i osvješčujuća. često nagovješćuje društvene promjene.ono loše je kada postaneš njen rob.

za koga ti kreiraš? ko su te žene i ti muškarci za koje stvaraš? 

za  hrabre, bezkompromisne, odvažne žene i muškarce.

u nekim intervjuima si rekla da su tvoji modni uzori: rei kawakubo, alexander mcqueen, rick owens, christian dior…  oni koji pomeraju granice. da li kreator na ovim našim prostorima može da živi od mode ako ide tim putem rušenja, pomeranja granica? 

o pomicanju granica ovisi sredina no ne želim da nas ona sputava. živimo u 21 stoljeću, pa bi i mi trebali biti ‘open mind’. na našim prostorima svakako da je teško biti koracima ispred i pri tome  zarađivati. puno je tome pridonjela ekonomska kriza. svaki put u nastajanju je težak, nosi puno odricanja i ulaganja, no vjerujem da se trud  isplati. svakako je bit plasirati proizvod na tržište. no ako nismo jedinstveni , drugačiji kakav bi to bio svijet istih. od toga zazirem.

kojo je tvoj  životni i radni kredo?

dosljednost, stav i iskrenost.

koju muziku slušaš ovih dana? slušaš li muziku dok stvaraš?

muzika je bitan dio kreativnog procesa. uvijek prisutna. posljednja kolekcija bila je protkana led zeppelinom, black sabbathom ,uriah hipp, nirvanom. ekatarina velika vječita  inspiracija. ove dane slušam wagnera i laibach.

za koju ličnost na javnoj sceni bi volela da kreiraš? ko bi bio tvoj idealni model?

volila bih kreirati za josipu lisac, marinu abramović, patti smith, nick cave, bjork, lou doillon… nemam idealni model,to su osobe koje nisu društveno prilagodljive i koje svojim privatnim i poslovnim životom potvrđuju moje poimanje mode i stila.volim stellu tennant.

prisutna si na balkanskoj modnoj sceni. na prvi pogled balkan ne zvuči kao najsrećnije mesto za modu. ali, sa druge strane on je miks neverovatnih kulturnih, verskih i svakavih drugih uticaja i neosporno  je izvor velike modne inspiracije i potencijalno i stvarno (pogledajmo samo rad husseina chalayana)… koliko tebe balkan nadahnjuju?  može li balkan da napravi uticaj koji su npr. istočnjaci napravili? osećaš li u svom radu uticaj balkana? koje delove balkana posebno voliš?

svakako  podneblje i sredina djelomično te određuju. balkan je dio mene, nadahnjuje. inspirativna mješavina kultura. raskoš mora. posvuda imam prijatelje. volim prekrasan ohrid u makedoniji. sam položaj i kulturna baština čini ga jedinstvenim. mislim da ću jednog dana tamo sigurno živjeti.

da li je moda umetnost? yamamoto, rei kawakubo… ističu da oni nisu umetnici, iako je jasno da ako je nešto u modi umetnost to je njihovo delo…

da. ali, danas moda rijetko dostiže umjetničku vrijednost. moda se uglavnom svodi na površnost, pomodarstvo i trivijalnost. obožavam kawakubo, antverpensku školu, bliska mi je i modna filozofija prade.

stekla sam utisak da si ti dizajner kome je veoma važno da osvesti, ohrabri ljude da se otvore, pre svega ka sebi. koliko je to teško, a koliko ti donosi?

prije svega moramo dobro poznavati sebe, biti iskreni spram sebe i drugih. dosljednost sebi bez straha od mišljenja okoline. ne marim za tuđa mišljenja. postoji mali krug oko mene čije mišljenje štujem. no onaj unutarnji  glas treba nam uvijek biti vodilja..

Simone Manojlović

Photo: RESORT 2014<br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br />
tunic<br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br />
#orders inbox or via simode25@gmail.com” width=”376″ height=”504″ /></p>
<p><span class='embed-youtube' style='text-align:center; display: block;'><iframe class='youtube-player' type='text/html' width='500' height='312' src='http://www.youtube.com/embed/K4VQFqaFGbg?version=3&rel=1&fs=1&showsearch=0&showinfo=1&iv_load_policy=1&wmode=transparent' frameborder='0'></iframe></span></p>
<p> </p>
<p><img class=

 

 

Displaying MATERIALS.JPG

u milano je otišla kao dobitnik nagrade za najbolji dizajn cipele i uasvršavala se na haute future fashion akademiji. posle milana na zagreb fashion weeku prikazala je  kolekciju silent,  koja je proglašena za jednu od 100 najboljih kolekcija sveta na takmičenju muse x u organizaciji italijanskog voga.

 

Displaying SPITE AW 1415MATERIALS.JPG

Komentiraj

Filed under art, fashion, music, philosophy

8

Thamanyah

ahmed abdelrahman rođen je na današnji dan 12. jula 1981. studirao mašinstvo.

rođen u ujedinjenim arapskim emiratima, živi i stvara u parizu. štićenik michele lamy. konceptualan. inovativan…

derviši i beduini stižu na zapad,  bio bi opis njegovog stila. duhovno i svetovno… tradicionalno i urbano… i prizvuk dalekog istoka (ne samo bliskog) u toj čistoći linija, minimalizmu. plus nota androginosti.  brand koji se zove osam. (thamanyah znači  8 na arapskom) ima osmoro braće i sestara. osam je broj krakova na zvezdi koja u islamskom svetu simboliše osam kapija neba…

kaže da mu je prvo bila ideja da stvori kanduru koji će arapi moći da nose i kada idu na zapad…

 

she was the first person to see my work. i was a bit sceptical about launching a brand on my own, especially as the project would require a huge financial investment on my behalf, but michèle’s reaction was most assuring. she has the sharpest instincts. i can measure the success or failure of a certain idea by observing the reflex in her eyes.”  (ahmed o michele lamy)

 

what was your first fashion memory, and how fashion entered your life?

i remember being in kandora fitting as a child. the process of having a kandora created just for me and adapting it to my body proportions to the last millimeter left a lasting impression.

 

could i please ask you to define your aesthetic vision?

the importance of western culture in the world is changing, especially in fashion. seeing people of different races and religions in new york, london, hong kong and dubai wearing my interpretation of a kandora or ehram, looking so beautiful and modern, and feeling as comfortable as an arab would be in them is what my vision is about.  (journal antonioli)

ahmed za journal antonioli

 

tahar rahim, poznati glumac u ahemodovoj jakni bez rukava

Thamanyah – Women’s Collection AW13

Komentiraj

Filed under art, fashion

fashion rebels with a cause

tansy e. hoskins

kada sam počela da pišem ovaj svoj fashion blog jedan određen broj mojih poznanika je bio iznenađen smatrajući da samo gubim vreme koje bih mogla da posvetim “ozbiljnijim” stvarima… nikada u životu nisam pokušavala da nekoga ubedim u stvari oko kojih smo neistomišljenici. ni ovaj post nije u tom smislu… of course, jasno je iz mojih tekstova da mislim da čoveka sve određuje, otkriva, opisuje… pa, i ono što nosi i kako to nosi. i tu nema šta da se objašnjava. mislim samo da je važno napomenuti da u modnom biznisu nisu svi opijeni samo biznis, profit stranom mode. postoje i oni koji su veoma socijalno, etički i politički osvešćeni. stvaraju ono što nosimo, a ne ugrožavaju nikoga…naprotiv, ulepšavaju, oslobađaju svet u kojem stvaraju. neki od njih su veoma aktivni u skretanju pažnje na zloupotrebe i žrtve neoliberalne pošasti… jedna od njih je tansy e hoskins, aktivista i pisac za guardian i busines of fashion. politički komenatator na modne teme. autor sjajne knjige  stitched up: the anti-capitalist book of fashion u kojoj daje osvrt na pitanja pozadine enormnog profita na račun ekoloških resursa i surove eksploatacije jeftine radne snage u zemljama trećeg sveta, kritikuje seksizam, rasizam u modnoj industriji, teror večne mladosti  i ideal mršavosti  koji se nameće…

 “fashion will never be free without an end to capitalism. and yet fashion can contribute to the remaking of the world. it has the ability to replace the old with the new, to makes us hope and dream”. (tansy u svojoj knjizi)

 

katharine hamnett, britanska modna kreatorka stvara odeću sa porukom. poruka je jasna, na majicama. njena biznis filozofija je etička.

Katharine Hamnett ad campaign from 1986

“it’s a state of mind. i design clothes that show the person not the brand,” kaže katharine hamnett.

58% don't want pershing

ova majica je bila jasna poruka premijerki thatcher šta britanci misle o pershing raketama…

katharine hamnett serijom majica sa sloganima skrenule pažnju na rad maloletne dece u modnoj industriji, posebno u prooizvodnji pamuka. ”sačuvajmo budućnost” je taj slogan. namera joj je da isprovocira evropsku uniju da  zabrani uvoz pamuka koji je nastao radom dečjih ruku. bila je protiv zalivskog rata, napada na afganistan…
preporučujem da pročitaš ovaj njen intervju…

http://www.thefashionspot.com/runway-news/351665-katharine-hamnett-interview/

http://media.fashionmag.com/m/e399/4832/e99e/8e3b/0485/93b2/497a/9496/dd4e/499f/510x800/499f.jpg

sjajna vivienne westwood aktivna je u angažmanu koji upozarava na posledice klimatskih promena, ali i na političke probleme u modnoj i ne samo modnoj industriji… srčano je pokrenula inicijativu climate revolution.

 

poznate su i njene majice podrške političkom aktivisti,  novinaru (digitalnom prometaju što bi rekao band laibach) julianu assangeu.

 

 

fashion revolution ima hvale vrednu kampanju who made your clothes… svakog 24. aprila posebno opominju na izrabljivanje i nekorektnosti u modnoj industriji.

http://i1.ytimg.com/vi/XV4WsrnCJ5U/0.jpg

Komentiraj

Filed under fashion, philosophy

donata, wim and yohji

moj omiljeni profesor na fakultetu govorio je: jednostavne stvari nisu uvek i lepe, ali lepe stvari su uvek  jednostavne. wim wenders i yohji yamamoto, naravno, nisu stvari, ali su njihova dela i lepa i jednostavna. kao što su i njih dvojica kao persone, zatajeni, ne talambasaju i ne razmeću su kreacijama svoga duha. a  oplemenjuju naše duše…

o njihovom prijateljstvu i saradnji već sam pisala ovde.

wim wenders ima talentovanu i sofisticiranu ženu. ona je, između ostalog i fotograf. zove se donata wenders.  napravila je neke lepe i jednostavne fotografije yamamota i njegovih kreacija.  njen suprug, wim wenders nije nešto posebno mario za modu. dok nije upoznao yamamoto-sana. i on i donata su isto odreagovali na njegove komade, osećali su zaštićeno. wenders reče: “kao princ u oklopu”! upravo to je yamamoto i nameravao svojom odećom. da zaštiti, sačuva, spasi… pogotovu žene. ja bih rekla da dodir njegove odeće mora da je ( još nisam imala tu sreću i čast da je ponesem) je poput dodira anđela damiela u wendersovom filmu “der himmel über berlin” …

ovo su neke donatine fotografije na kojima su yamamoto i njegova dela pod pogledom punim naklonosti i poštovanja:

 

photos by donata wenders

u intervjuu za tiger magazine donata je marti fernandez rekla o yamamotu:

DW — i believe clothing is not important from the point of view of fashion and trends, but what you do with it, the effect it has on your daily movements and activities. a mother, for in- stance, couldn’t interact equally with her children wearing a tight miniskirt or a pair of jeans. this is the sense in which i find the impact of cloth- ing on photos interesting. in my pictures i don’t intend to photograph the model as an individual, but his transcendent private persona, what people can identify themselves with. in this aspect i do care about clothing: how it fits, how it conditions movement, the way it makes the model feel. i believe fashion is overvalued, whilst the effect it has on our daily routine is very undervalued. in yohji yamamoto’s backstage i became really aware of this reality.

the same instant the models put on yohji’s designs they moved like dancers, with elegance and grace, they even spoke differently. i was impressed by the sudden change, and ever since i’m more conscious of the importance of clothes in my pictures, because what i really pursue is the communication though gestures, posture and movement the human body is capable of.

yamamoto i donata za nemački vogue, mart 2009. za ostatak fotografija iz ovog broja i tekst na nemačkom koji je razgovor između ove dvoje umetnika klikni ovde.

donata wenders

wim i donata wenders

wenders & yamamoto 

i dole svi, obe porodice, čak i majka dizajnera!

2 Komentara

Filed under art, fashion, photography