makar jedan čas…

… k’o u filmu “ljubavnik” margarit diras… 

kaže vlatko stefanovski u pesmi leb i sol “femme fatale”.

“obećanje istoka”…

mislim da sam uvek žudela istok. i onda kada to nisam znala. kada sam imala 15 godina moj otac je kupio kuću koja je imala japanski krov. bila je jedna i jedina takva u tom gradu u kome više ne živim.  kuća drugačija od svih drugih… a nemam ni jednu fotografiju… ali, imam mnogo filmova u glavi o njoj. bila je stara, a ja sam bila suviše mlada da bi me pitali za mišljenje i totalno su joj promenili izgled. to se zove renoviranje… danas sam plakala za njom, tom kućom. kakva je prvobitno bila. prvi put u životu. kao margarit diras kada je, vraćajući se brodom sa porodicom u francusku, čula šopenov valcer br. 10 i tek tada, prvi put, zaplakala za njime. za svojim lepim, kosookim ljubavnikom. popodne sam ponovo gledala taj film. i ponovo me je i nahranio i opustošio. svako ko zna da razlikuje đubre od umetnosti i stalo mu je do potonje trebalo bi da pročita baš sve knjige margaret diras, pogleda njene filmove i filmove koje su drugi reditelji snimili po njenim knjigama. kako je ovo blog koji slavi vezu umetnosti i mode hoću da skrenem pažnju na to kako su film “ljubavnik” i istoimeni roman dotakli ovu temu.

već na samom početku knjige/filma petnaestogodišnja margarit diras stoji na palubi parobroda koji plovi rekom mekong (bože, kako lepa reč: mekong) i vodi je u sajgon, grad u tadašnjoj francuskoj indokini, u kome se školavala. na glavi ima muški šešir,  njena bela haljina je krpljena, cipele su iznošene, a pletenice kose vezane su crnim pertlama za cipele. da, sve na njoj je izbor njenog duha. i dok je žan-žak ano tako kamerom otkriva, tu već na samom početku filma, uz glas žane moro, koji veoma podseća na glas margarit diras, jasno je svakom ko je u stanju da prepozna lepotu – da je ta petnaestogodišnjakinja, a  buduća velika umetnica, posebna, lepa. da nije jednodimenzionalna, površna, kopija zadatih modela lepote ma ko da ih je zadao… yohji yamamoto je jednom rekao da mladi ljudi nemaju predstavu koliko su lepi sami po sebi, da bi trebalo da im je dovoljno biti čist, imati običnu belu majicu i farmerice… sećam se kada sam bila devojčica i kada bih imala praznu kuću samo za sebe, oblačila bih ponešto od mamine toalete sa kraja šezdesetih i početka sedamdesetih, obično suknje, uske, ženstvene, do sredine kolena, a gore iznošenu, a još uvek jednako belu i barem broj veću, majicu, bez rukava, od nekog tada još uvek dobrog pamuka u širokoj proizvodnji socijalističke federativne republike jugoslavije, zemlje u kojoj sam rođena, mamine crne kožne sandale, sa tankom, tankom štiklom ne preko 5 cm… tatin filcani sivi šešir sa širokom crnom trakom je zaokruživao sliku. bilo je to lepo i sporo vreme bez mobilnih telefona i selfija. sve fotografije pravila sam direktno u svojoj glavi i tamo ih čuvam dok me ne sustigne običan zaborav ili neka bolest koja jede pamćenje. sve te stvari ostale su u mojoj roditeljskoj kući, u koju od kako je on, moj otac,  umro više nisam ušla. i skoro ništa, osim par sitnica, nisam ponela. jer bi me materijalizovano sećanje još jače zabolelo…

jane march

da se vratim na pesmu sa početka, femme fatale… za to je potrebno ono što je imala petnaestogodišnja margaret diras: da nije jednodimenzionalna, površna, kopija zadatih modela lepote… i nije femme fatale s predumišljajem, skupom garderobom, stilistom, večitom mladošću uz pomoć skalpela i ko-zna-čega-sve-ne…  ona ima ono što jednu kap izdvaja iz okeana. i ceo život radi na sebi, obuzeta je stvaranjem kao zaigrano dete u pesku… jedna druga, takođe sasvim posebna žena, rei kawakubo rekla je da stvara odeću za ženu koja je nezavisna i nije pod uticajem onoga što njen suprug misli…

jane march and tony leung

“imam na sebi haljinu od prirodne svile, istrošena je, gotovo prozirna. bila je nekada majčina, jednog je dana nije više obukla jer joj se učinila presvetlom, pa mi ju je dala. to je haljina bez rukava, vrlo izrezana. žućkasta je, kakva postaje svila nakon dugog nošenja. te se haljine sećam. mislim da mi lepo stoji. stavila sam kožni kaiš oko struka, možda kaiš moje braće. (…) tog dana sam, verovatno, imala onaj par cipela od zlatnog lamea sa štiklom. idem u gimnaziju u večernjim cipelama sa sitnim ukrasom od šljokica. tako mi je volja. (…) nisu te cipele koje čine neobičnim, nečuvenim, izgled male toga dana. čudno je da je tog dana mala imala na glavi muški šešir ravnog oboda, meki filcani šešir boje ružinog drveta sa širokom crnom vrpcom. presudna dvosmislenost slike je u tom šeširu. nijedna žena, nijedna devojka u koloniji nije u to vreme nosila muški šešir. a ni domorodka. ” (ljubavnik, marguerite duras)

mlada  marguerite duras

i starija, u parizu… fotografisao 1955. čuveni robert doisneau

Alana-zimmer8

photo by txema yeste, marie claire, italia, august 2010

“ja sam već upućena. nešto znam. znam da nije odeća ta koja ženu čini manje ili više lepom, ni nega, ni cena parfema, ni nakit… znam da je suština drugde. ne znam gde. samo znam da nije tamo gde žene misle da jeste. (…) ta izdaja žena prema sebi samima, od njih samih, uvek mi se činila greškom.” (ljubavnik. m. diras)

ostarela dirasova

“jednog dana, bila sam već u godinama, u predvorju neke dvorane prišao mi je nepoznati čovek. predstavio se i rekao: – poznajem vas oduvek. svi kažu da ste u mladosti bili lepi. došao sam da vam kažem da ste za mene sada lepši nego kada ste bili mladi, manje mi se sviđalo vaše lice mlade žene od ovog sadašnjeg, opustošenog.” (m. duras: prvi redovi romana “ljubavnik”)

Napišite komentar

Filed under art, east, fashion, hats, movie, music

Спаси и сохрани and Armour of Peace

«спаси и сохрани» piše na majicama intrigantnog ruskog  dizajnera i umetnika koji se zove гоша рубчинский. njegovi modeli sa ćiriličnim natpisima prikazani su pre neki dan na paris fashion weeku. moram da priznam da do prošle sedmice nisam ni znala da on postoji. prvi put sam videla njegovo ime na instagram profilu sjajnog čoveka kome već duže vremena nameravam da posvetim barem jedan post i imam veliku tremu od toga. adrian joffe je taj čovek. imam čast da i on prati moj instagram profil. ali, da se vratim na priču o goši. adrian mu je posvetio čak tri fotografije. kada sam otišla na gošin instagram u prvom mahu bila sam u čudu. pitala sam se kakve veze joffe ima sa time?! na brzinu sam konsultovala google, bila sam u nekoj vremenskoj stisci… i dalje mi ništa nije bilo jasno. tako odevenih mladića bilo je u srbiji devedesetih ohoho: upasane majice u trenerke, pantalone, prevelike jakne… kada su se adrian joffe i njegova životna i poslovna partnerka rei kawakubo pojavili na gošinoj reviji znala sam da moram pronaći vremena za mladog rusa. rei i adrian ne poklanjaju svoju pažnju i poverenje tek tako. komentari na gošinom instagramu (za sada tamo stoje tek dve fotografije, a broj radoznalaca poput mene se povećava iz sata u sat) sve brojniji takođe. ljude najviše zanima šta znači: «спаси и сохрани». odgovaraju im: “save and survive”. omg, goša, baš si izazvao pometnju, mi ćirilični i pravoslavni smo nekakva teška egzotika i nepoznanica u ovom ludom svetu. da, pomoć gospoda nam treba svima. luđe je nego devedesetih. tada smo barem imali nadu. a šta sada imamo?

na jednom drugom mestu danas sam napisala da nam treba pank, a onda posle panka zen. jedan posto ljudi kontroliše nas preostalih 99%. religiozan čovek uzda se u boga i spasenje. a ko nije religiozan u šta da se uzda? ja sam uvek verovala u ono što je jedan drugi rus rekao, da će lepota spasiti ovaj svet. počinjem da sumnjam da lepota neće biti dovoljna. da će trebati malo i našeg besa. i revolta. i ulice. i ponovnog čitanja majakovskog. i gledanja rodčenkovih radova. mogli biste do 28. februara još stići u beograd na izložbu “ruske avangarde”. i podsećanje na svaku drugu avangardu. ona, kao ni proleteri (što marx reče) nema domovinu. ovo je sukob nas 99% protiv onog jednog procenta. i ta borba biće teža nego svaka prethodna, jer je taj 1% snažan dinosaurus, a mi smo mravi. no, možda neki meteor prođe opet…

ovo je goša, kažu prijatelj svih moskovskih skejtera, rođen je 1984, ne ide za trendovima, svoj je. btw on nije u potpunosti novo ime na modnoj sceni, već duže vremena njegovi modeli imaju svoje zapaženo mesto u dover street marketima. zanima me šta sledi nakon ove njegove priče o devedesetima, o godinama kada je odrastao i nesumnjivo ih je i romantizovao. obično romantizujemo svoje odrastanje…

«спаси и сохрани» is written on shirts of an intriguing russian designer and artist called гоша рубчинский. his models with cyrillic inscriptions were shown a few days ago at the paris fashion week. i have to admit that until the last week i wasn’t aware of him. i saw his name for the first time on an instagram profile of a great guy i have been intending to devote at least one post to, and i’m quite jittery about doing that. that man is adrian joffe.  he has honored me by following my instagram. but let’s go back to gosha. adrian has devoted as much as three photographs to him. when i saw gosha’s  instragram i was amazed at first. i wondered what does adrian has to do with him? i was in a rush, so i hastily consulted google… still nothing was clear to me.  there were a lot of young men in serbia in the 1990’s dressed like that: shirts tucked in track suits, trousers, oversized jackets… when adrian joffe and his life and business partner rei kawabuko appeared on gosha’s show, i knew i had to find some time for the young russian. rei and adrian don’t give their attention and trust to someone so easily. the number of comments on gosha’s instagram (there are only two photos for now, while the number of those curious like me is rising by the hour) is growing as well. people are mostly interested in what does «спаси и сохрани» mean? the answer is ‘save and survive’. omg  gosha, you have really caused a confusion, we who use cyrilic and are orthodox are a kind of exotic  and unknown in this mad world. yes, we all need lord’s help. it’s crazier than during the 1990’. at least we had hope back then. what do we have now?

i wrote elsewhere today that punk is what we need, and after punk, zen. one percent of people controls the other 99%. a religious man puts his hope in god and salvation. what should those not religious put their hope into?  i have always believed in what another russian said – that the beauty shall save this world. i’m starting to doubt beauty will be enough. some of our rage (anger) will be needed too. and revolt. and the streets. and reading mayakovsky again. and seeing works by rodchenko. you could visit ‘russian avant-garde’ exhibition in belgrade by february 28th. and to be reminded of any other avant-garde.  it, similarly as the proletariat (as marx said), doesn’t have a homeland. the us 99% versus the one percent. that struggle will be as hard as those before, because the 1% is a strong dinosaur, and we are ants. perhaps a meteor will pass by again…

this guy gosha, a friend of all moscow skaters, they say, was born in 1984, he doesn’t follow trends, he is  his own. he isn’t a new name in fashion either, his models have had a distinctive place in dover street market  for some time now. i’m interested what follows after his story about the 1990’s, the years he grew up in and has indubitably romanticized. growing up usually tends to be romanticized…  

gosha rubchinskiy

pfw aw2016, photo: yannis vlamos / indigitalimages.com

rei on gosha’s show via @lily.templeton

a rei i njena kuća comme des garçons mladići sa buketima cveća na glavama i u naručju, u vreme kada ništa nije ružičasto. ali, možda je vreme da muškarci, konačno, otkriju svoju žensku stranu ličnosti… comme des garcons = comme des filles? njihovi sakoi izgledaju kao oklopi, šareni, ali oklopi. kao vitezi nekada. ili samuraji. oklopi potrebni da se današnji čovek brani u borbi sa spoljašnjim svetom. oružje? cveće? u svakom slučaju, to nije bitka sa vetrenjačama… neprijatelj je stvaran. ali, rei kaže da je to “armour of peace.” flower-power. lepota koja će spasiti svet. lepota koja dolazi iz prirode. ono izvan čoveka…

and rei and her fashion house comme des garcons…boys with flower bouquets on their heads and in their arms, in times when nothing is pink. but, maybe it’s time for men to finally uncover their feminine sides… comme des garcons = comme des filles? their jackets look like armors, colorful ones, but still armors. as knights used to wear. or samurai. as armors present-day people need for defense against the outer world. weapons? flowers? anyhow, that fight is not lead against the windmills… the enemy is real. but rei sais it’s an ‘armor of peace’. flower-power. beauty shall save the world. beauty that comes from the nature. the one that comes from beyond the humans…

photo by mitchell sams

Comme des Garçons Homme Plus AW16

photo by virginie khateeb

i konačno on: yohji yamamoto!!! opet mlađi od svih. i opet dosta dodirnih tačaka sa onom koja mu je nekada bila i poslovni i životni drug. sa onom koja je ostala mlada (duhom, samo se to i računa)  kao i on. čak je na jednom modelu izvezen lik koji podseća na nju. on garderobu oduvek doživljava kao štit od spoljnog sveta. i svoj duh. i ne mogu tu ništa ni gladne korporacije.

a ponela bih sve iz njegove muške kolekcije!

ovo su poruke njegove kolekcije, pa čitajte:

and finally him: yohji yamamoto!!! again, younger than all the others. and again a lot of touching points  to the one who used to be his business and life partner. to the one who remained young (in spirit, that is all that counts,) as did he.  there is even a knitted figure on one of the models that resembles her. he always thinks of clothes as a shield against the outer world. and his spirit. no hungry corporation could do anything about that.

i would wear anything from his men’s collection!

these are the messages of his collection, here you go, read them:

Yohji Yamamoto AW16

photos chloé le drezen

Yohji Yamamoto AW16

da li je ovo rei?

Yohji Yamamoto AW16

Yohji Yamamoto AW16

Yohji Yamamoto AW16

a ovako je izgledala pozivnica:

Napišite komentar

Filed under art, design, fashion

east, east, east

“i think perfection is ugly. somewhere in the things humans make, i want to see scars, failure, disorder, distortion.” (yohji yamamoto)

japanski glumac i plesač min tanaka nosi yohji yamamoto model. sa fb stranice anchoret beijing

modeli koji nose yamamotove stvari nisu klonirani. štancovani. nalik jedni drugima.nisu neposebni. bilo bi glupo i očekivati da je drugačije. ne sećam se više gde sam pročitala yamamotove impresije o ervopskim gradovima kada ih je obilazio kao student… setila sam se toga kada sam nedavno bila u atini… njihova simetrija ga nije dotakla. zato je i ostao da živi u tokiju…

simetrično… u težnji za savršenim. a savršenost je konačna. dovršena. iza nje je tačka. ne ni zarez, ni tri tačke. samo zlokobna tačka. wabi sabi je lepota nesavršenosti. kao nedovršeni japanski hramovi… kao ona kuća… da, jedna od kuća u kojoj sam u svom životu živela imala je japanski krov. i žao mi je što sam kratko bila u njoj. i što njih tri koje su živele u njoj pre mene nisu bile žive da saznam odakle ta ideja da usred dna panonskog mora podignu kuću sa japanskim krovom… ali, i ta spoznaja bi bila prilog dovršenosti…

***

yohji likes to say that “perfection is the devil”

“symmetry – the symbol of perfection – is not sufficiently human.” (yohji yamamoto)

jeffyiu:new work for Anchoret Beijing ANCHORET AW 2014 // YOHJI YAMAMOTO  Photo 攝影: Jeff Yiu  Model 模特: Wayne Lau Chi Wai   HMU化妝: 呂燕  Art Direction 美術指導 : Kayuet Nicky Chau  

anchoret beijing

ANCHORET AW 2014 // YOHJI YAMAMOTO

photo 攝影: jeff yiu

model 模特: wayne lau chi wai

HMU化妝: 呂燕

art direction 美術指導 : kayuet nicky chau

***

“it is a beauty of things imperfect, impermanent, and incomplete,”  leonard koren,

“the moon so pure a wandering monk carries it across the sand” matsuo basho

Describe yourself… I’m shy and I always wear black. Why do you like Yohji Yamamoto’s clothes? Yohji’s clothes create a mature ambience. I love the sense of cleanliness and purity that comes when people only wear black. -YUKIO NINAGAWA. Theatre Director, 76.:

describe yourself

i’m shy and i always wear black.

why do you like yohji yamamoto’s clothes? 

yohji’s clothes create a mature ambience. i love the sense of cleanliness and purity that comes when people only wear black.

YUKIO NINAGAWA. theatre director, 76.

What mistakes did you make last time?

kartice “zaobilazne strategije” brian eno

Napišite komentar

Filed under art, east, fashion, passion, philosophy, photography, wildsidefashion

robin wright

Embedded image permalink

H A P P Y | j a m m i e s

robin wright je jedna od onih glumica koje imaju personality,  lepo i dostojanstveno nižu svoje godine i sve su bolje u svom poslu što su starije. manje je poznato da sa svojom dugogodišnjom prijateljicom, dizajnerkom karen fowler ima dizajnerski brand pour les femmes. njihove pidžame su udobne, od kvalitetnih, prirodnih materijala, slave lepotu jednostavnosti… i da, robin se bavi i humanitarnim radom. tako su prihod od prodaje pidžama-kolekcije  tokom tridesetodnevne kampanje robin i karen poklonile ženama žrtavama nasilja iz konga. i ne samo to, uspele su da animiraju i mnoge ličnosti iz sveta filma da im se pridruže u ovoj kampanji. hashtag za ovu kampanju je bio: #dreambigger.

ja robin najviše volim u ulozi u filmu “adore“. i naravno u “kući od karata”. da se bavi modom saznala sam sasvim slučajno, na njenom instagram profilu videla sam ove očaravajuće fotografije pidžama (happyjammies) okačenih na štriku ispred neke kuće. čisto, jednostavno, lepo. liči na robin. moju vršnjakinju…

Embedded image permalink

plfdreams.com  robin wright & karen fowler

 campaign>

Embedded image permalink

pour les femmes | for the women

goal: helping women around the world the world to create a more sustainable life

Embedded image permalink

S T A R T

what is your purpose?

what is your DREAM?

what do you still want to accomplish?

it’s never too late.

#dreamBigger

Embedded image permalink

Embedded image permalink

why sleepwear? because, wright says, it’s associated with safety and comfort, which she believes are basic human rights.

 

Napišite komentar

Filed under art, fashion

yohji yamamoto and yuuka asakura

yuuka asakura & yohji yamamoto

u kolekcijama koje je yohji yamamoto plasirao za proleće/leto  2016. godine (i u muškoj i u ženskoj)  pojavili su se dezeni tkanina koji su mi izgledali kao da je do yamamotovih crnih modela došao jackson pollock i poprskao ih/oslikao… nije jackson pollock, ali jeste slikar. tačnije slikarka: asakura yuuka (rođena 20. januara 1988). studirala na joshibi univerzitetu u tokiju. dobitnica  shu uemura art nagrade za 2014. živi u nemačkoj. juče, 15. januara u yamamotovom storu u tokijskoj četvrti aoyama (nosi naziv po čuvenom samuraju aoyama tadanari) priređena je njena izložba. moja žudnja da budem tamo je duboko melanholična i uvećava se. da sam barem jednim okom (makar onim trećim) mogla da vidim…

samuraji, među njima i aoyama…

Embedded image permalink

Embedded image permalink

山本耀司の展覧会「画と機」東京オペラシティで開催 - 画家・朝倉優佳とコラボ の写真1

山本耀司の展覧会「画と機」東京オペラシティで開催 - 画家・朝倉優佳とコラボ の写真6

Embedded image permalink

photos fashionsnap.com & fashion-press.net

山本耀司の展覧会「画と機」東京オペラシティで開催 - 画家・朝倉優佳とコラボ の写真12

山本耀司の展覧会「画と機」東京オペラシティで開催 - 画家・朝倉優佳とコラボ の写真13

山本耀司の展覧会「画と機」東京オペラシティで開催 - 画家・朝倉優佳とコラボ の写真18

Photo from asakurayuuka

Photo from asakurayuuka

Photo from asakurayuuka

http://iconosquare.com/asakurayuuka

jackson pollock

Napišite komentar

Filed under art, design, east, fashion

silk

Gala Čaki model & painter Dragana Kojić photo Jovanka Kozlovački Damjanov styling:

fotografije: dragana kojić

model/slikar: gala čaki

stilizovala i intervjuisala ja

sa imenom gala bilo je i očekivati da će postati slikarka… 

gala čaki!

Gala Čaki model & painter Dragana Kojić photo Jovanka Kozlovački Damjanov styling:

kada si čula, osetila slikara u sebi? da li te je to zbunilo ili je to bilo nešto sasvim prirodno za tebe? šta si prvo slikala, vajala, kreirala?

slikanje je prirodan tok mog bića, jedini vid mog izražavanja. blato mi je prvo ukazalo na moć ruku. danima bih u blatu stvarala svoj svet, pod izgovorom da uređujem bakinu baštu. kada bih bila kod kuće sama, iscrtavala bih po čitav dan bliznakinje po svim belim površinama kuće. mučila me je bela površina, kao i dan danas. bliznakinje su mučile moje roditelje, koji su želeli iz tog razloga da mi podare sestru ili brata. nisu razumeli da je meni dovoljno moje stvaralaštvo.

Gala Čaki model & painter Dragana Kojić photo Jovanka Kozlovački Damjanov styling:

da li su drugi videli slikara u tebi tada kada i ti? koliko ti je to bilo važno, a koliko ti je danas?

ne razmišljam o sebi kao slikaru, iako sam svesna činjenice da sam završila akademiju i da ovih dvadeset i osam godina jedino što valjano znam jeste slikanje. ono je samo medij za prenošenje onog što moram predati ljudima. ko zna čiji je to odabir. ja se krećem ka sebi, kao sopstvenom cilju.

moju moć zapažanja uvideli su roditelji kada sam na jednom venčanju sa svega osam meseci počela da okrećem fotografije, novčanice na pravu stranu. bila sam toliko ubedljiva, da sam ubrzo ja postala zvezda tog venčanja.

Gala Čaki model & painter Dragana Kojić photo Jovanka Kozlovački Damjanov styling:

da li bi tvoje odrastanje bilo srećnije ili bolnije bez crtanja? gde si uopšte odrasla? koja si pitanja postavljala sebi kada si bila dete? da li ti je crtanje donelo odgovore?

crtanjem i slikanjem sam menjala postojeći svet, a ta moć menjanja je najbolji postojeći osećaj. odrasla sam u ečki, selu blata, kukuruza i jezera. selo nudi igru, koja može jednog dana postati nadigra u stvaralaštvu kreativnih ljudi.

kao dete nisam mnogo pričala sa sobom kao danas, više sam crtala po ceo dan. na hiljade papira je iscrtano. iz detinjstva se sećam samo slika, tačnije nekih osećanja, koje danas iznova proživljavam na platnima.

Gala Čaki model & painter Dragana Kojić photo Jovanka Kozlovački Damjanov styling:

da li bi bila slikar i na pustom ostrvu? da li bi bila slikar i da živiš 24 h dnevno, svih 365 dana u godini u njujorškom metrou, punom ljudi kao u košnici, non-stop?

da da da da!

Gala Čaki model & painter Dragana Kojić photo Jovanka Kozlovački Damjanov styling:

znam da ti je obrazovanje bitno, pri kraju si doktorskih studija na akademiji umetnosti u beogradu. šta je obrazovanje donelo onom slikaru u tebi sa početka priče, iz najranijih tvojih dana? da li mu je, možda, nešto i oduzelo?

prvi razred osnovne škole, ne znam da čitam, ne znam da pišem. lažem da znam. svi mi se smeju. posle 20 godina završavam doktorske umetničke studije. obrazovanje je mala fioka, koja može hraniti našu igru. ako u sebi imate iskonsku želju za igrom, stvaranjem, obrazovanje nije neophodno. želja za igrom je neoduziva za pravog igrača, a kako sebe smatram za takvu, obrazovanje mi nije ništa oduzelo. kompleks za postavljanjem na društvenoj letvici usporava igru, te se toga treba paziti.

Gala Čaki model & painter Dragana Kojić photo Jovanka Kozlovački Damjanov styling:

gde si sve bila sa svojim slikama? gde se u ovom momentu sve nalaze tvoje slike na mapi naše planete?

galu imate u skoro svim zemljama evrope, zemljama bliskog istoka, pojedinim zemljama azije, u americi… tek sam počela da ostajem…

Gala Čaki model & painter Dragana Kojić photo Jovanka Kozlovački Damjanov styling:

učila si japanski koji ima slikovno pismo? da li je i taj momenat bio bitan da se opredeliš za japanski, a ne neki drugi jezik?

najteže mi pada učenje već postavljenih sistema mišljenja, kakvog ima kada učite neki jezik. iz ovog razloga sam izabrala japanski jezik, koji kao likovan, nudi kroz kanđi znak mogućnost drugačijeg poimanja jezika. japanski vid gledanja znaka mi je mnogo pomogao u pojašnjenju sopstvenog sistema pričanja scena iz života.

Gala Čaki model & painter Dragana Kojić photo Jovanka Kozlovački Damjanov styling:

šta ti je doneo u likovnom, a šta u ljudskom smislu odlazak na istok? išla si i na bliski i na daleki istok… išla si i na zapad… kako je izgledao sudar tvog zapadnjačkog bića i istoka?

energija, osećanja, divljina, moć jesu sve ono što istok nudi, a što je meni neophodno kao biću i kao stvaraocu. ja jesam možda fizički rođena u evropi, ali moja duša je daleko, sa istoka. u indoneziji, u središnjem delu ostrva java sam osetila sebe. kada osetite sebe toliko ste srećni da vas boli.

Gala Čaki model & painter Dragana Kojić photo Jovanka Kozlovački Damjanov styling:

tvoj put na istok je bio i put svile. znam da radije nosiš ono što sama kreiraš… da li se tvoje biće izražava i kroz ono što nosiš i kroz proces kreiranja toga što nosiš? šta u modi raspaljuje tvoju maštu, strast?

od nedavno me je zaintrigirala tkanina, lepota njenih boja i mogućnost kreiranja sebe  kroz odevni predmet. kada mi je tata prvi put doneo svilu iz šangaja, poželela sam da izgledam kako kineska carica. svila poseduje tu moć. odeća kao likovni znak, kao hodajuća skulptura. kroz odeću ja polako ulazi u svet skulptura, koji me sve više opseda.

dominantni motivi na tvojim slikama su smrt i brojevi… ima li smrti bez brojeva? šta je broj na tvom platnu? šta bi tvoji brojevi bez slikarskog platna? šta bi ti bez platna?

 :

smrt. ja težim da shvatim umiranja, koje beskrajno traju oko nas, sve te živote koji su pritajene smrti. želja za tim me navodi na stvaralaštvo. to mnoštvo umiranja prevedeno je u silna ponavljanja i nikad završena dela. to je broj “n”. možda su krive za to one bliznakinje, iscrtavane tokom čitavog mog detinjstva. živa ne bih bila bez slikanja!

 :

šta je tebi slikarstvo?

igra. medij za spoznavanje svih mojih lica, koja stižu iz dubina.

 

***

her name – gala, could already hint her artistic future…

model/ painter: gala čaki
photographer: dragana kojić
interview & styling: jovanka kozlovački damjanov, translate: vedrana đurčok

 

  1. when did you hear of feel a painter in your inner-self? was that confusing or something that came quite natural? what was the first thing you painted, sculpted, created?

painting is the natural flow of my being, the only way i express myself. mud was the first thing that pointed to the power of hands. under the pretext of arranging grandmother’s garden, i would spend days sitting in the mud, creating my own world. when I was alone at home, i would spend whole day drawing twins over all white surfaces in the house. white surfaces were ‘tormenting’ me, and they still do. my parents were ‘tormented’ by the twins, and wanted to give me a brother or a sister. they didn’t understand my creativity was sufficient for me.

  1. did others see a painter in you in the same time as you did? how much was it important for you then, and how much is now?

i don’t think about myself as a painter, though i’m aware of the fact i have degree in art and that painting is the only thing i can do properly. painting is just a medium through which i have to give myself out to people. i don’t know whose choice is that. i move towards myself, that is my own goal. my parents were first ones to notice my observance skills when i was eight months old, at a wedding, where i started turning upside down photographs and banknotes on their right side. my persistence eventually made me a star of that wedding.

  1. would your childhood have been happier without painting or more painful? where did you grow up anyway? what questions were you asking yourself as a child? did painting give you answers?

i was changing the existing world by drawing and painting, and the power of being able to change is the best feeling. i grew up in ečka, village of mud, corn and lakes. countryside offers play that one day can turn into the highest play in the work of creative people.

as a child I didn’t talk to myself as i do today, i mostly drew whole day. i drew on thousands of papers. i remember only pictures from my childhood, or rather some feelings that I relive again on my canvases.

  1. would you be a painter on a deserted island? would you be a painter if you lived 24/7 all 365 days of a year, non-stop, in hive-like new york subway with throngs of people passing?

yes, yes, yes, yes!

  1. i know education is important to you, you are at the end of your doctoral studies at the academy of arts in belgrade. what did formal education bring to that painter in you from the beginning of the story, from your early days? did it also take something away?

first grade of elementary school, i don’t know how to read or to write. i lye i can. everyone laughs at me. 20 years later i’m finishing doctoral studies in art. education is a small drawer that can keep feed our play. if you have pristine wish for play, creation, education is not necessary. you cannot take away the play from a real player, and since i consider myself to be one, education didn’t take anything away from me.  societal hierarchy complexes slow the play down, one should be careful with that.

  1. what places did you take your paintings to? where can they be found on our planet in this moment?

gala is in almost all european states, near east countries, some asian countries, in america… i just started staying there…

  1. you have been learning Japanese, a pictorial language? how important was that fact when you chose this one instead of some other language?

learning already established systems of thought, such as languages posses, is very hard for me. this is why i chose japanese. through kanji signs it offers possibility to comprehend a language in a different way. japanese way of looking at signs is of great help in explaining the way i talk about scenes from my life.

  1. what did going to the east bring you in regard to your painting and you as a human? you went to both to the near and far east… you also went to the west… how does the clash of your western being and the east looks like?

energy, feelings, wilderness, power are things the east offers, and it is what I need as a being and as creator. i might be physically born in europe, but my soul is from far away, from the east. in indonesia, in the middle of java island i was feeling myself. when you feel yourself you are happy and that kind of happiness hurts…

  1. your road to the east was also a silk road. i know you prefer to wear your own designs… do you express yourself through what you wear as well as through the process of creation clothes? what do you find in fashion that fires up your imagination and passion?

since recently i have been intrigued by fabric, beauty of its colors and possibility of creating myself through a piece of clothes. when my father first brought silk from shanghai for me, i wished i could look like a chinese empress. silk possesses that power. clothing as visual sign, as a walking sculpture. through clothing I slowly enter into the world of sculptures that is increasingly starting to beset me.

  1. death and numbers are dominant motives in your paintings… is there death without numbers? what is a number on your canvas? what would your numbers be without a canvas? what would you be without a canvas?

death. i strive to comprehend dying, which last eternally all around us, all those lives that are actually hidden deaths. that kind of striving induces my creativity. that multitude of dying has been converted to many repetitions and works never finished. that is number “n”. maybe the twins i have been drawing during my whole childhood are to blame. i wouldn’t be alive without painting!

  1. what is painting to you?

a play. a medium for comprehension of all of my faces that come from the depths.

 

 

 

Napišite komentar

Filed under fashion

Friends will be friends or The art of friendship

Model & Painter Gala Čaki Photo by Dragana Kojić Styling Jovanka Kozlovački Damjanov:

“i called it the ceremony of separation. It’s about how the beauty and power of ceremony can alleviate the pain of separating, for the one departing as well as for the one saying goodbye.” – rei kawakubo

ovog proleća je umrla moja najbolja prijateljica… a najbolja prijateljica se ne stiče tek tako. potrebno je toliko toga. (nije čak ni pitanje vremena…) nužno je ono nešto posebno što ti daje osećaj da nisi sam u svemiru. bezrezervna podrška…

i onda amputacija… vitalno važnog. a živ si. ti si živ, a ona je mrtva.  ona je gubitnik u toj (kojoj?) suludoj lutriji. ti si… pobednik koji je izgubio… ima dana kada imaš osećaj da je otišla juče, a nekad ti izgleda kao pre milion godina. ti osećaji se smenjuju naizmenično. i sve brže. a ti bi da staneš. i udahneš. to je zakon života.

bio je novembar. dan sa zubatim suncem i hladnoćom. kao svet oko nas ne retko. ali, ne i  i nas tri. jedan atelje i drvo u dvorištu iza njega. jedan pozajmljeni foto aparat. i šta se desi kada se tri žene susretnu sa pozno jesenjim danom subotnjim, igrom i sopstvenim ozom?

atelje je galin. i slike u njemu! foto aparat je tanjin, ali njime barata odlično dragana. gala je slikarka. dragana se bavi keramikom i fotografijom. a ja sam vlasnik ideje za ovaj photo-session.

Model & Painter Gala Čaki Photo by Dragana Kojić Styling Jovanka Kozlovački Damjanov:

model i slikar: gala čaki

fotograf: dragana kojić

stilista: moja malenkost

Painter & Model Gala Čaki Photo by Dragana Kojić Styling Jovanka Kozlovački Damjanov:

„vi ste najbolji prijatelji koje iko može imati. i smešno je, ali imam osećaj kao da vas poznajem ceo život, ali ne poznajem vas tako dugo, zar ne?“ – čarobnjak iz oza

Model & Painter Gala Čaki Photo by Dragana Kojić Styling Jovanka Kozlovački Damjanov:

gala je sa svog ovogodišnjeg puta svile i slikarstva po dalekom istokom donela svilu. kreirala je ovo što nosi na fotografijama. ( i ne samo od svile.) snežana iz zrenjanina majstorski sašije to što gala kreira.

the art of friendship naziv je izložbe iz 2013. sa artefaktima koji su simboli prijateljstva između velikog književnika jorge luisa borgesa i njegovog sunarodnika, ekscentričnog slikara xula solara.

napravile smo te subote još fotografija, pa se ova priča nastavlja…

 :

Napišite komentar

Filed under art, fashion, photography

hope

kraj godine nije moje doba. neko mi je jednom rekao da je vreme oko božića period kada demoni posebno pohrle da kušaju ljude, iz čiste obesti i zabave. sve sam manje sklona da verujem u tu božićno/demonsku priču, ali mislim da pod pritiskom privođenja kraju neke tzv. celine, na talasu podvlačenja crte i svođenja računa, naši sopstveni, unutrašnji demoni nas opsedaju intenzivnije nego inače. tamo na polovini godine, kada smo na plaži i deluje da je materijalni svet ne baš tako uticajan ( after a visit to the beach, it’s hard to believe that we live in a material world. ~pam shaw) demoni su potisnuti /namireni i oni zvukom talasa, plavetnilom, mirisima…

juče sam počela da čitam najnoviji roman erice jong “strah od umiranja”… i videh da živela u novom sadu ili ti je adresa manhattan, ako si uspeo koliko-toliko da sačuvaš svoju ljudsku prirodu i imaš sreću da imaš i voliš svoje roditelje njihovo umiranje i prolaznost sopstvenog života će te razbiti jednako… kakve sve ovo veze ima sa modom? bilo mi je loše popodne, pa sam čistila svoju nepristojnu dugu listu onih koje pratim na instagramu. na profilu ruskog portala buro 24/7 na jedan post o kim kardashian bilo je toliko normalnih komentara, nekih normalnih ljudi, da pomislih: eto barem rusi nisu totalno poludeli…

 

ovde zastani, podseti se ako znaš, a ako ti nije znana obavesti se ko je barbara kruger!

juče je moja fb prijateljica andrijana popović sa kojom delim neka slična interesovanja podelila na svom zidu (zid… zid je nešto što deli?) debatu/ razmišljanja sa sjajnog žurnala VESTOj “šta je to pogrešno sa modnom industrijom”. članak je priredila f-e-n-o-m-e-n-a-l-n-a  anja aronowsky cronberg… i opet sam pomislila: o, pa, nismo baš toliko usamljeni u svemiru… (ovde obavezno se setiti/upoznati sa “pobratimstvom lica u svemirutina ujevića:

ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
i ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

ne gordi se! tvoje misli nisu samo tvoje! one u drugima žive…

vestoj emphatically demonstrates how intelligence can be beautiful, and how beauty can be intelligent. point five of their manifesto could not be clearer: ‘text and image shall be given equal importance. we must always integrate word and picture and guarantee that there is an on going dialogue between the two.’ vestoj seamlessly achieves this harmony between text and image: its what makes it a magazine that is so easy to spend time with.”

bože, to je to! pokazati kako inteligentno može da bude lepo i kako lepo može da bude inteligentno…

stara priča o lepom i jednostavnom: jednostavne stvari nisu uvek i lepe, ali su lepe stvari uvek i jednostavne…

oh, naravno, svet bi, mislim, možda, valjda… bio dosadno mesto kada bismo svi delili iste vrednosti…

ili. ne bi?

kakogod, dovoljno sam velika i razumom nahranjena da znam da nemam previše sličnomišljenika. ljudi vole da se dive onima kojima se svi dive, vole osećaj sigurnosti, pripadanja masi (dopuštajući da ih manjina manipuliše)… i tako… kafka nije na listi najčitanijih po bibliotekama, a tamo neki koji jedu ni do članaka mu nisu… i to je to. nisi sam u svemiru, ali ne zavaravaj se da je svemir ispunjen dobrim ukusom (za koji su ti rekli da nije predmet diskusije) i humanim vrednostima.

stvarno mi je žao kada ljudi olako kvalifikuju ono što se podvodi pod modom kao površno, neinteligentno, potrošačko tek… toliko tu ima lepote i inteligencije. ne samo estetike, nego i etike. eto, vestoj je pametno odabrana početna stanica da se onaj ko ne veruje u to razuveri u tom pogrešnom stavu…

vestoj.com

barbara kruger

Napišite komentar

Filed under art, fashion

majakovski i rei

kada je rei kawakubo snimala 1989. za svoj kultni six magazine u gruziji da li je znala da je vladimir majakovski rođen tamo, u mestu bagdadi? pošto je diplomirala lepe umetnosti i književnost za pretpostaviti je da je znala. a majakovski… nije da nije mario za modu.  i za pariz…

a oboje su marili samo za korake ispred. futuristi! prvo dekonstrukcija. a posle nje rekonstrukcija! revolucija! kao dečaci… kao oblak u pantalonama…

kako je došla na ideju da snima editorijal u gruziji u tom burnom i odsudnom momentu njihove istorije, kada su brojali poslednje trenutke u sssr-u? uoči nezavisnosti… kada su sovjetske trupe ušle da zavedu red…

i šta li su ti ljudi u okolini tbilisija mislili kada im je usred tog ludila stigla modna japansko-francuska ekipa? da li su bili željni svake pažnje iz njima dalekog i stranog sveta ili su bili zbunjeni kao deca… začuđeni, šokirani, kako neko mari za modu, a okolo je haos i život je težak. jer, ti ljudi ne izgledaju kao oni kojima je život pesma… danas sam videla spot jedne pevačice snimljen sa izbeglicama u pokretu… može svašta da se kaže. misli… u rei verujem. kao što kreira beskompromisno verujem da je iznad politike i manipulacije. da su razlozi bili etičko-estetski. i puni pitanja. почему? i želim da mislim da ih nije zaboravila. i da nije olako donosila zaključke o celoj toj sovjetsko-gruzijskoj priči ni tada, ni sada. eto, ja želim da verujem da je meni  neznanac  koga toliko volim i poštujem bezgrešno biće.

:-) oh, da, to je tako lako.

svi modeli su meštani, a ne profesionalni manekeni! i nose i svoju garderobu, ne samo comme des garçons… 

i rei i majakovski u duši bez ijedne sede vlasi. eto, i to im je zajedničko.

bagdadi (gruzijski: ბაღდათი), gruzija, njegovo rodno mesto…

Vuc8_big

влади́мир маяко́вский ( 1893–1930)

ja volim sve njegove pesme. strasne. snažne. duboke. britke. jake. surove. i velike kao njegove oči. i/ili usne.  strong and beautiful!

volela bih da rei čita ovu pesmu. jednom, dvaput, stoput. japanski, francuski, kojigod hoće prevod.

i da gleda ove oči gore.

pitka filozofija na dubokim mestima

postacu ne tolstoj,
no nešto mnogo gore,
jedem,
pišem,
i ludim od toplog svoda.
ko još nije filozofirao nad morem?
voda.
ko vrag ljut beše
okean prošlo veče,
danas –
golubica na jajima,
pun smirenja.
kolika razlika!
sve teče
sve se menja.
a ima voda svoje vreme:
plima, oseka,
jedno po jedno.
samo kod stjeklova
voda ne izlazi iz teme.
i to nepravedno.
crknuta riba usamljena sred vode.
ko slomljena krilca –
peraja trag.
i pliva tako, i ode vragu.
u susret trom, fokinog tela,
brod iz meksika,
a mi – tamo sada.
drukčije i ne može.
podela rada.
kažu – kit.
može biti.
vrsta ribljeg bjednog –
trostrukog obima.
samo kod demjana brci su spolja,
a kit ih unutra ima.
godine – galebi.
poređaju se i u more se zariju
kljukajući se ribom nemilice.
pa se sakriju.
u samoj stvari, gde su te ptice?
ja sam se rodio, sisao isprva
živeo, radio, i starost ce doći
evo, i život kao azorska ostrva
će proći.

vladimir majakovski

Маяковский

 comme des garcons, photographer: brian griffin. stylist: rei kawakubo. location: soviet georgia in winter 1989

killheji: Comme des Garçons fashion shoot in Tblisi, Georgia, 1989

rei kawakubo, soviet georgia, 1989, photos: bruan griffin

‘for the voice’ by vladimir mayakovsky – el lissitzky

mayakovsky

six magazine

2 komentara

Filed under art, fashion

paradis

vanessa paradis…

http://www.vanessaparadis.fr

posle svakog brodoloma (ako su tu uopšte brodolomi. mislim to… da te neko zameni nekim drugim i ode)  ona se uspravi i nastavi dalje. jača. lepša. oh da, baš respektujem ovu francuskinju. dete-devojčicu-ženu. rođena je 22. decembra 1972. ona može u paru, a može i sama. iako njena kći lily-rose trenutno hara modnim pistama, hara i ona… i prava je ikona stila! peva od svoje 14. godine. pet studijskih albuma snimljenih! šanelov model je bila i sa 21 godinom i danas. glumi. puno filmova je snimila. volim njenu ulogu u filmu “devojka na mostu“. možda nekog nerviraju njeni razmaknuti zubi. njegov problem, njen očito nije uopšte. to treba znati nositi. kao i sve drugo što ti je bog ili ko već dao. i ono obično, nalik onome što većina ima. i ono neobično što imaju retki. koliko imaš vere u sebe određuje i snagu tvoje vere u ono izvan tebe. vidi francuski vogue decembar/januar 2015/2016! vanessa je čak na 3 naslovne strane božićnog broja najuticajnijeg modnog magazina. ne znam ima li to još neko… fotografisali su je david sims, karim sadli i inez and vinoodh.

Vanessa Paradis en couverture du numéro de Noël de Vogue Paris

photo by karim sadli

Vogue Paris

photo by david sims

photo by inez and vinoodh

ove sjajne fotografije dole radio je karim sadli 2013. za liberation next:

a ovako ju je fotografisala pokojna kate barry (kći jane birkin)

a ovako je vidi jean-baptiste mondino:

a ovako matthew brookes:

Vanessa Paradis, photographed by Matthew Brookes for L’Express Styles, March 2014. (click the image for extremely high-res photo.)

Napišite komentar

Filed under art, design, fashion, movie, music