Sky of blue and sea of green / In our yellow submarine

nikada nisam volela ni jesen,ni zimu, a onda sam ih naprečac zavolela pre dve godine. sada kada razmislim to nije bila ljubav, nego pokušaj prihvatanja realnosti. ali, realnost mi nikada nije išla od ruke, pa je tako bilo i sa ova dva godišnja doba. ova jesen me je definitivno udaljila od mog pokušaja. jesen i zima su meninovnosti, a proleće i leto su mogućnosti. obećanje slobode, nada… pogađaš, neminovnost mi je potpuno odbojna. znam da oni koji ljube jesen i zimu imaju neki drugi rezon, neka njima dovoljno valjana opravdanja…

meni ove sive, kišne jeseni sa sve kraćim i kraćim danima treba kao vazduh, kao voda, kao šum mora, kao malickovi, sorrentinovi i wong kar waijevi  filmovi,više žute. osunčane žute, po mogućnosti…

julie eilenberger, danska dizajnerka sa adresom u londonu…

u ovo mekano, veselo i udobno dvojca portugalskog porekla, takođe sa londonskom adresom – marques almeida ( marta marques & paulo almeida, suzy menkes ih je opisala kao anti-fancy fashionbih se ušuškala sad, pa sve dok ne grane sunce, “proljeće kad stigne /23. ožujak, travanj /stolicu iznesem na verandu…

a sumorne jesenje  i zimske dane (kao i bilo koje druge) može da spasi od besmisla jedino igra. (kao što reče schiller: “čovek se igra samo kada je u punom značenju reči čovek, a u potpunosti je čovek samo onda kada se igra.”)kao npr. ova igra (i svetlost istoka): origami. kao comme des garçons. (photo by sophie delaporte)

i želelea bih ovo žuto iz anrwerpena:

dries van noten

 

Napišite komentar

Filed under antwerp, art, design, east, fashion, wildsidefashion

not afraid / daydreams

popodne je srđa penezić u nekoj kolaž tv emisiji predstavljao svoj film “dobrica”. voditeljku (a vrv. i tzv. širu javnost) interesovala je više priča o srđinom ocu. bila je šokirana kada je rekao da uopšte nije zainteresovan da priča o tome. rekao je i to da su ga bajke uvek više interesovale od realnosti.

koja korist od realnosti? uvek su mi više donosili snovi.

ovih dana toliko srba daje sebi za pravo da raspreda o karijeri novaka đokovića i da li je ok ili nije ok da se bavi meditacijom i jogom. kako se hrani. etc. etc. ljudi koji nemaju svoje živote (jer nemaju ni snove) raspravljaju o ljudima koji su se drznuli da svoje snove ostvare. jedan taksista mi je juče ujutro nadobudno pričao kako novak za njega nije sportista ranga federera. tu se isključim. gledam kroz prozor. u drveće, oblake, lišće koje pada… (dosadnu sumornost i monotonost ljudskih lica ignorišem.) po društvenim mrežama gledam komentare o ono malo prevedenih odlomaka iz najnovije knjige marine abramović koje su vajni komentatori pročitali u letu. (do knjige neće ni stići. niti razumeju, niti ih zanima. ali, naravno, radi su da sude.)

kao i srđa penezić ne držim do realnosti, pa što se mene tiče ja sam od juče u hanoju, u vijetnamu. na njihovoj nedelji mode. kako samo uživam! moji snovi me vode kuda god moja duša želi.

a danas, drugog dana vietnam international fashion weeka predstaviće se malezijski brand joe chia. iza njega stoji sjajan emotivni i kreativni par: joe chia i melissa deng. joe chia je dizajner, a melissa deng se bavi poslovnom politikom kuće. na istoku su već dobro pozicionirani, a uspešno osvajaju i zapadno tržište. i na pariskoj nedelji mode su se predstavili. joe chia je od onih kreatora koji kroz svoj dizajn izražavaju svoje biće. i ne mari za okvire koje nameće pol, trend, vreme… to što on stvara je u paleti monohromatskog minimalizma, gotovo svaki model mogu oba pola da nose, pa imaju veličine od xs do xl.  provocira hod od  tradicionalnog do urbanog. između bezvremenskog i eksperimentalnog.

ja sam u snovima (za sada samo tamo i mogu jer… ovo mesto i ovo vreme…) toliko njegovih komada prošetala i dalje ne mogu da odaberem najomiljeniji.

joe bi voleo da upozna yamamota. divi se njemu i rei kawakubo. razumljivo i logično.

kolekcije se zovu: chapter 1, 2,3… sada su u chapter 9. (ss17)

JOE CHIA CHAPTER09 - SS17 COLLECTION WEB 08

ovo dole su oni,  joe chia i melissa deng. na pariskoj nedelji mode prošle godine snimila ih je ona koja zaljubljena u film sebe zove po jednom: eva al desnudo, sjajan fotograf iz londona sa http://www.evaaldesnudo.com:

 

Joe Chia and Melissa Deng in Paris:

fashion is really about expressing yourself in terms of your work and creation, and speaking in your own language. (joe  chia)

 

what’s in the future for you and your label?

right now, it is to challenge ourselves. i live to create clothes and i like clothes so much but i don’t want to do something just for the sake of money.  (joe chia)

obe fotografije gore su sa joe chia fb stranice

Napišite komentar

Filed under design, east, fashion, vietnam

beauty is in the eye of the beholder

o filmskim susretima mode i umetnosti na ovom blogu sam već pisala pominjući onaj lepi projekat kuće miu miu“women’s tales”koji okuplja žene reditelje koje pametno, netipično promišljaju modu. giorgio armani, takođe, već nekoliko godina ima projekat koji priča priču između njegovih okvira za naočare, filma, gradova i života nekih zanimljivih ljudi.  frames of life je naziv tog projekta,  a 2014.  pokreće i drugi – “films of city frames” uz pomoć kojeg kroz oči mladih reditelja sa prestižnih svetskih filmskih škola (i armanijeve naočari) možeš da vidiš urbane, poetske portrete nekih od najlepših gradova na ovom svetu: rima, njujorka, pariza, la, seula… kroz jednostavne emocije i priče lišene cinizma.

jedan od meni najdražih filmova u projektu  “frames of life” je film koji potpisuje piero messina, asistent paola sorrentina na jednom od mojih omiljenih filmova ever “la grande bellezza“. njegov film je inspirisan “putovanjem nakraj noći” (louis-ferdinand celine), a upotrebio je i neke neiskorišćene kadrove iz “la grande bellezze”. plus, u filmu se pojavljuje, okrenut leđima, sam paolo sorrentino. i večni grad!

ne znam da li ćeš imati vremena i dovoljno pažnje da odgledaš sve ove filmove… nije to stvar na koju bih se kladila. pažnja nam je sve kraća, a vreme sve više puštamo da klizi van naše volje, kontrole, ljubavi ili kako se već to zove. 2016. je godina. godina brzog ritma… šteta.

 

travel is useful, it exercises the imagination. all the rest is disappointment and fatigue. our journey is entirely imaginary. that is its strength. it goes from life to death. people, animals, cities, things, all are imagined. it’s a novel, just a fictitious narrative. littré* says so, and he’s never wrong. and besides, in the first place, anyone can do as much. you just have to close your eyes. it’s on the other side of life. (journey to the end of the night,  louis-ferdinand céline)

 

mimi thorisson  koja piše jedan od meni najomiljenijih kulinarskih blogova

priča iz rima

priča iz sidneja

priča iz hong konga

film iz torina

priča iz njujorka

 

 

Napišite komentar

Filed under art, design, fashion, movie

panika derevya

ona se(be) zove паника деревья… a ovo su dani kada su se ovi prostori oslobađali. dani kada kao da su se  расцветали яблони и груши,  поплыли туманы над рекой…  a što bi rekla milica rakič: ja nisam oslobodila beograd

ovo dole je ona:

google projekat  povodom 70 godina pobede «живая память».

panika derevya je one-woman show. umetnica, dizajner, producent, kustos više umetničkih projekata (pomestaymenyami, notrich, panika derevya, aртмоссфера…)… studirala je modni dizajn u omsku, živi u moskvi…

kada je reč o trendovima nju interesuju eko trendovi u modi. kako nove tehnologije mogu da pomognu u očuvanju prirodnih resursa. većina njenih modela je unisex.  njena moda je konceptualna, minimalistička i ironična… kaže da joj je cilj da naglasi ličnu harizmu onoga ko je nosi. so… njeni modeli nisu za one bez harizme.

ovde se nalazi intervju “panika и другие сильные чувства”. na ruskom, of course. malo se pomuči.

Платье Panika Derevya, 13000 р.

Our Fuchsia Foil Dress is a hit at summer parties in Moscow

a zašto “panika drveća”? ona koja stoji iza tog pseudonima kaže da se oseća mirno, spokojno sa njime. sa tom membranom između nje i sveta. a došao je slučajno… taj njen nadimak. lak. one koja stvara artmosferu.  artmossphere.

ovo su samo neki  od njenih sajber prostora:

http://clothesinuse.blogspot.rs/

http://artmossphere.ru/

http://pomestaymenyami.tumblr.com/

 

 

POMESTAYMENYAMI представляет выставку Simple Dress. Toilet Exhibition

фото: дина попова

photo alyona ermishina

photo masha demianova

 

Napišite komentar

Filed under art, design, east, fashion, movie, nature

rad hourani

na svetu ima tako mnogo trivijalnih ljudi (čijeg se društva treba kloniti, kao što nam erich fromm reče), ali srećom postoji i ona neophodna količina posebnih, kreativnih i humanih ljudi koji čine ovaj svet lepšim! boljim! posebno kada imaju i dozu intrigantnosti. jedan od njih je zasigurno i rad hourani. rođen je 1982. godine u jordanu, od oca jordansko/kanadskog porekla i majke sirijke. (od 16. godine živi u montrealu, a sada mu je svet dom.) i već ta priča o njegovom poreklu podstiče maštu i neke lepe slike. ja prvo vidim petru, grad-misteriju. petru brižljivo sakrivenu u stenama i sve njene nijanse ružičaste.

rad hourani sve to nosi u sebi. a ko je on? fotograf, video umetnik i modni dizajner koji je sa 34 godine u samom vrhu svetske mode. mogla sam i samo ove fotografije sa njegovog sajta da postavim i one bi već toliko toga rekle o njemu.

njegove kolekcije su unisex. unisex u njegovom smislu nije tek ona prva asocijacija na androgino. “unisex” u njegovom rečniku je pre svega pitanje: ko je odredio šta bi koji pol trebalo da nosi i šta ne bi trebalo da nosi? i odsustvo granica, ne samo pola, nego i godina, rase, nacije i svih drugih. ovaj samouki mladić je neko ko ne pristaje da robuje zadatim istinama. uopšte ga ne zanimaju modni trendovi. zanima ga osvajanje i pomeranje granica slobode. bavi se i svim tim drugim kreativnim stvarima, jer kao svaki razuman čovek zna da se individualnost osobe ne može izraziti samo kroz odeću. naš stil odevanja mnogo govori o našoj individualnosti, ali tu individualnost gradimo drugim sredstvima.

“i’ve never done a mood board in my life, my inspiration is always a continuation. i evolve by staying the same in style and vision: unisex, timeless, ageless, it’s always been a very clear direction, a very clear process, and very clear timing. i never make my team finish a collection three days before a show; it’s always done in advance and it’s always a very clear point of view.” (rad hourani)

“i started creating with a sense of curiosity and innocence driven by my ‘no-background’ background. no school. no teachers. no telly. no boundaries. no formatting. i like the idea of a world that we could live and shape by ourselves, only by observing. each our own. my visuals have erupted from this world of mine. they are genderless, ageless and limitless. they come from no nation, no race, no religion, yet they could be home anywhere, anytime. they exude the essence of timeless style for anti-conformist individuals.” – rad hourani

 

“EVERYTHING IS AN ILLUSION” RAD HOURAN

Резултат слика за rad hourani red

does creating a unisex and timeless aesthetic allow for freedom or does it add an element of constraint?

it’s definitely about freedom. it’s a way of being free of any limitations. unisex does not just define the elimination of gender; it’s also age, race, religion, any boundary that can divide people. the word “unisex” is the base element i took to start my language because i had to create a canvas to fit a man and a woman’s body. i think clothes are some of the first things you express yourself with. when i say unisex, i don’t only mean that you have to be androgynous or gothic; you can be whatever you want to be in a garment that you can adapt to any style you would like to adopt. my designs are to feel ageless, timeless. my clothes have no limits. (rad hourani)

 

http://www.radhourani.com

 

“i never begin by sketching actual clothes. i start by drawing architectural shapes, lines, and patterns. these shapes could be anything—furniture, buildings, anything. and from there, these ideas become a sleeve, a tunic, a heel. i remember as a young boy in jordan, my mother would get all her dresses designed at the atelier. she was always very direct in how she wanted a shoulder raised just slightly, or a hem lengthened just so. though my aesthetic is completely different to her way of dressing, i apply a similar attention to detail as she did in the fitting room.”

the garments, origami folds and geometric insets are, for the most part, produced in a palette of jet-black and/or white. “the two shades represent the masculine and feminine which we all carry inside of us,” explains rad. “i always go back to black. It is powerful—but there’s also the practical aspect. if you are paying several thousands of dollars for a garment, it shouldn’t look dirty in a day, which can be the case with white.”

“my garments are meant to be collector’s items,” he continues. “and i feel very free. i don’t care what anybody thinks. i don’t care about the trends and i am not influenced by the other designers. i am only influenced by myself and the ongoing culmination of my own life experiences.”

as for the silhouettes, if hourani is taking inspiration from architecture, he’s not necessarily following the school of antoní gaudí…not that hourani follows anyone, for that matter. his lines are strict and often vertical to help elongate the body. the result looks “slick”—a word hourani employs often to describe his aesthetic. precision is key and one imagines that each fold, pleat, and drape has been calculated with mathematical exactness. “i build layers like a sculpture,” he says. deconstructing and remapping, he once crafted a garment made of six fabrics and with it, created 22 new shapes. (rad hourani)

petra

Napišite komentar

Filed under art, design, fashion, passion, photography, wildsidefashion

after a visit to the beach…

nije me bilo podosta, jer: after a visit to the beach, it’s hard to believe that we live in a material world. (pam shaw)

zapravo, nije teško ni nakon plaže poverovati da živimo u materijalnom svetu. preočit je. teže je da shvatimo zašto živimo u tako materijalnom svetu. ili zašto smo dozvolili da to bude tako. (o, bože, ne volim da govorim u ime drugih, vraćam se na prvo lice jednine. to je i poštenije.)

čovek beži sve brže od svega onoga što ovaj zemaljski život čini lepim i dobrim. beži od slobode, od prirode, od sebe, od smisla… na delu je i antiduhovnost i antiintelektualizam. nikakav napor nije potreban ni da bi se to uočilo.

ali, na plaži zaboravim sve to. sav taj svet.  zato i volim da sam tamo od jutra do zalaska sunca. (bila bih i od izlaska kada bih naterala sebe da rano ustanem.) odeš sa dragim ljudima, smeješ se, dišeš, zatvoriš oči i pustiš telo i sunce da postoje jedno pored drugog, plivaš, roniš, voliš i meduze i velike talase, slušaš šum mora i huk vetra, gledaš u plavo i zeleno. i sve je drugo besmisleno.

posle 11 dana vratih se. u tzv. stvarnost. a kad zatvorim oči vidim talase. i plavo. i svetlost!

bitnije stvari vidim zatvorenih očiju.

zato, kad ih otvorim,  kad god mogu,  biram šta ću da gledam:

  • film “snowden” olivera stona. i slušanje muzike petera gabriela!
  • u novom “original magazinu”  čitam tekst koji je jelena đoković napisala. lep, topao i pametan putopis o ekvadoru.
  • a ovih dana ću sebi na dar da kupim “praznik beznačajnosti” milana kundere. i nadam se da to nije njegova tačka…
  • ako voliš edwarda hoppera pogledaj i ti ovaj film:

 

  • ako imaš dobar ukus za umenost i voliš nakit obrati pažnju na ovo:

moja omiljena georgia o’keeffe nosila je njegov nakit i volela njegove kinetičke skulpture. i imala ih u svom lepom domu u novom meksiku. on je alexander calder.

“i wish people were all trees and i think i could enjoy them then.” (georgia o’keeffe)

georgia o’ keeffe  i broš koji je dizajnirao njen prijatelj alexander calder

georgia o’keeffe u svom domu ghost ranch i skulptura alexandera caldera

nakit koji je calder dizajnirao

 

alexander calder, 1954

i tako, lepota je u oku posmatrača…

erich fromm nam je u “umeću življenja” skrenuo pažnju da izbegavamo društvo trivijalnih ljudi.

sebi želim da posetim plažu kad god mogu, da se okružim lepim stvarima i dobrim, kreativnim i mudrim ljudima. i  sve ružno i zlo da me izbegava i da ja izbegavam u širokom luku.

čovek ne bi trebalo  da govori lošim ljudima o onome što vidi, ali ne bi smeo ni da pokušava da ih uveri kako je slep. (erich fromm)

ovih dana moji omiljeni kreatori yohji yamamoto i rei kawakubo imaju rođendane. on je napunio 73 godine (3. oktobra), a ona (danas) 74. i nakon nedavno završenog paris fashion week-a konstatujem da su njih dvoje i dalje najmlađi kreatori na svetu.

 

…“One may have such yearnings at any age, and Kawakubo was into her thirties when she met the love of her youth, Yohji Yamamoto. There was something pharaonic about their glamour as a couple, that of two regal and feline siblings with a priestly...

 

5 komentara

Filed under art, fashion, motion, movie, music, nature, passion, water, wildsidefashion

fashion + rebel rebel

On Luba: jacket, skirt and belt made of cotton, all - Yulia Yefimtchuk +. On Martha Cotton Dress, Yulia Yefimtchuk +:

http://www.yuliayefimtchuk.com

ovo je bila ljubav na prvi pogled. a nizak dan. energetski nizak. i onda na izmaku snage i elana videh ovu fotografiju gore… yulia yefimtchuk! i vidim sebe kako nosim te lepe nosive stvari koje stvara. jedan dan levi model, drugi dan desni. onda ovi modeli dole. svi! gore, dole, levo, desno. uvek levo. (“ko to tamo korača desnom?“) volim njeno igranje sovjetskim simbolima, volim njenu naklonost minimalizmu, respekt za sovjetsku avangardu, pa još kada sam videla ko su joj omiljeni dizajneri: rei kawakubo i yohji yamamoto !!! a svi ti lepi ћирилични natpisi za juliju nisu tek dekorativne parole iz sovjetske ere, ona u tim porukama vidi, bez трунке ironije, važne i lepe timeless poruke svetu, svetu koji kao da polako sve to zaboravlja, gubi iz vida: mir svetu! rad! svaki dan život živeti sve radosnije

a šta ti misliš o ovim porukama?

p.s. reči  za “mir” i “svet” u ruskom su homonimi i pišu se identično: “мир”…

ovo je ona:

njene kolekcije se traže od amerike do kine.

Yulia Yefimtchuk:

na njenom sajtu piše ovako i sve je tačno:

YULIA YEFIMTCHUK+ IS AN INDEPENDENT, UNCONVENTIONAL FASHION BRAND OF WOMENSWEAR AND UNISEX CLOTHES WITH A STRONG CUT, MINIMALISTIC ELEMENTS OF UNIFORM AND WORKWEAR WITH A BOLD MESSAGE
MAIN COLOURS: BLACK AS A SYMBOL OF CONFIDENCE AND FORCE; RED – LOVE, HAPPINESS AND JOY; WHITE – PEACE

Yulia Yefimtchuk+ : show:

y u l i a   y e f i m t c h u k +

your silhouettes are always very terse and almost combative. what do they say about a woman’s body?
the female body is very sensitive and i want to protect it. i really don’t like the idea of showing sexuality; i think that’s vulgar. i prefer to keep the body’s sexuality hidden, where you can only see it through the burning in a person’s eyes, by the strong silhouette of their clothes. by creating these kinds of clothes, i’m trying to show a woman’s interesting inner world. (yulia yefimtchuk+ for i-d.vice.com)

zbog ovoga je p o s e b n o volim. volela bih da to vidi yohji yamamoto. još jedna sličnost između njih…

“the designer lives and works in kiev, ukraine’s capital. she finished her degree in fashion at the state university of decorative and applied art and design in kiev in 2009. in 2014, she presented her collection to an international audience as a finalist at the hyères festivals. she didn’t end up taking home the main prize, but jurors carol lim and humberto leon summarily created their own prize for her and ordered her collection for opening ceremony. and that – i’ll venture to say – is much more valuable than any already existing prize”, – . writes journalist lisa riehl about yulia yefimtchuk

how political can fashion be?

politics is everywhere, even love is political, and fashion and art are always political. fashion is connected to politics because politics impacts the systems we live within.  (yulia yefimtchuk)

fashion is…
yulia: history.
fashion is not…
yulia: commerce. (style mag.net)

photo by brianne wills 

 

 

can you describe the image of women you are referring to?

an ordinary woman. girls who are not afraid of self expression.

S/S 15 YULIA YEFIMTCHUK+:

Мир опять цветами оброс,
у мира весенний вид.
И вновь встает
нерешенный вопрос –
о женщинах
и о любви.
В. Маяковский

uticaju: rodchenko, mayakovsky, malevich, banksy…

Ю Л И Я   Е Ф И М Ч У К +

anndemeulemeesterfanclub Tumblr Image about #yuliayefimtchuk - 4.10.2015

marina abramović nosi njene modele

deadhypepropaganda Tumblr Image about #yuliayefimtchuk - 24.9.2014

yulia yefimtchuk: i like this clash of innocence and militant politics. i am from a generation that wore soviet school uniform. at school, i found it wild, but i liked the black aprons a lot. i also remember getting excited about school photos of my parents who were soviet pioneers. i liked the style of uniform and concept.

‘it was a revolution. it was poetry.
the poetry and revolution united as a whole in my mind’.

mayakovsky‘s memoirs [1922]

Napišite komentar

Filed under art, design, east

les 3 boutons

prošle godine u ovo vreme napisala sam na blogu da je ona moj najveći junak tog leta 2015. evo šta sam sam tačno napisala:

agnes varda – ikona francuskog novog talasa.  ima 86 godina i energiju i radoznalost dvadesetogodišnjakinje. smuca se po svetu i radi na novom projektu sa mlađanim  (u odnosu na nju) francuskim umetnikom koji se predstavlja samo kao jra nije loše ovog leta (sve do polovine septembra) biti u njenom letnjikovcu, u la maison de l’aiguebrune, u provansi. u toj prešarmantnoj kući ovog leta kulturni program i mnogo više od toga osmislio je lynchov klub silencio. o kući i programu više ovde: www.maisondelaiguebrun.com .

jr & av

znaš ko je agnes varda? kao svaki idealista duša me boli što ljudi znaju za neke skroz beznačajne osobe, a ovakve ljude kao što je agnes su mimoišli u životu. a život bi im bio smisleniji sa tom spoznajom. ubeđena sam. i svet bi bio bolje mesto. npr. već godinama nosim jednu majicu sa printom fotografije jane birkin iz mlađih dana. skoro niko nema pojma čiji lik nosim. ja onda entuzijastički krenem da nabrajam njene prelepe pesme, njene filmove, pa na kraju posažem i za informacijom ko je bio njen suprug. ne vredi. pomišljam šta bi tek bilo da im kažem da je agnes varda snimila jedan film o njoj…

opet ću da posegnem za jednim svojim starim postom o agnes. 2013. napisala sam:

 

u nekom smislu agnes varda  (rođena 30. 05. 1928.) je za nouvelle vague  ono što je gertrude stein bila za izgubljenu generaciju. podseća me po mnogo čemu na nju…

agnes nije bila lepotica dana. muškarci reditelji ne moraju da budu frajeri i po da bi se pričalo o njima. potrebno je „samo“ da budu dobri reditelji. za žene u ovom biznisu treba još ohohoho da bi bila cenjena. kao i u pogledu godina… za agnes kažu da je baka novog talasa. za godarda koji je samo dve godine mlađi ne bi rekli da je deda novog talas, taman  i da agnes  ne postoji. nepravedno, ali to je svet u kojem živimo. agnes se ne miri sa zacrtanim stvarima. zacrtane stvari treba obrisati i(ili) crtati preko njih.

kraljica kolaža. montaže. bunta. potlačenih. skrajnutih, levičara,  plaža!

feministkinja. borac za pravdu. rušitelj socijalnih tabua.

studirala istoriju umetnosti na sorboni i školovala se za kustosa na ecole de louvre.

režiser, scenarista, fotograf, vizuelna umetnica…

grčko-francuskog porekla. rođena u belgiji. živi u francuskoj. rođena kao arlette. u osamnaestoj odabrala sama sebi ime agnes. od 19.-te nosi istu frizuru! žena koja je donosila promene nije menjala svoju frizuru

bila je među onih petoro ljudi koji su ispratili jima morrisona.

pisala dijaloge za „poslednji tango u parizu“.  završne scene su morrisonom inspirisane…

naterala je jean-luc godarda da skine naočare u jednom njenom filmu.

tokom godina provedenih u americi napravila je 2 filma: lions love (inspirisan hipi pokretom) i black panthers  o kontroverznoj istoimenoj organizaciji za građanska prava crnaca i socijalnu pravdu (1968.) .

sada živi u normandiji, zemlji svog pokojnog supruga jacques demyja, režisera i glumca… posvetila mu je tri filma. jedan igrani (jacques de nantes) i dva dokumentarna.

putovala je u usa, kinu, rusiju, iran, na kubu… pravila filmske i fotografske zabeleške o onome kako je videla te sredine. 

1957. na poziv kineske vlade provela je 2 meseca po nr kini. sa tog puta, po tada za strance prilično zatvorenu kinu i nepriznatu od strane un, nastale su njene sjajne fotografije. 

 

agnes varda & jim morrison

a kakve veze agnes varda ima sa modom, pošto je ovo modni blog wildsideFashion, a agnes baš i ne mari za modu? znaš za projekat miu miu  “women’s tales”.  okuplja sjajne žene reditelje sa raznih strana sveta koje pričaju filmom o ženama i modi. jednu od priča (zapravo anti bajku) ispričala je i agnes. jednostavno, magično. lepo i pametno. ništa manje nego što bi se od nje i očekivalo. i uvek intrigantno. kod nje se ništa ne podrazumeva. ne volim da gubim vreme na ljudi i stvari koji nemaju tu neophodnu, delikatnu dozu intrigantnosti. inače, čemu sve to? ona ne deli savete, pouke, ali jasno i glasno kaže šta je važno, a šta nije. obrazovati se i uzeti život u svoje ruke, osvajati slobodu ili se oblačiti i presvlačiti ili već nešto isprazno poput toga, biti konzument…

a ovo je film koji je napravila za miu miu i women’s tales:

evo i njene priče o toj priči, o tome kako je suprotstavila i spojila farmu i jednostavan život na selu i visoku modu:

a ovako se snimao film:

 

 

2 komentara

Filed under art, design, fashion, movie, music

(only) imagination will take you everywhere

od onoga što ne postoji često je više koristi i zadovoljstva nego od onoga što postoji. kao npr. od ove naše stvarnosti. u mojoj glavi postoji toliko upornih partibrejkera, ali i toliko još upornijih partijanera, maštovitijih i od praznika u rimu i crno-belog bala pod maskama koji je truman capote priredio 28. novembra 1966. (a ja se rodila dva dana kasnije) u plaza hotelu u njujorku. sama sam ih negovala, zalivala i prehranjivala.  na testovima tzv. opšte kulture za prijeme na ovdašnje fakultete trebalo bi kao kriterijum kvalitetnog odabira budućih akademaca uzeti stepen nezagađenosti stvarnim svetom oko sebe, koliko truda budući student je uložio da se distancira, uzdigne od  svakodnevne epidemije gluposti. koliki mu je stepen neobaveštenosti o budalaštinama i bespotrebnostima. da li je bacio tv (ne radio!) kroz prozor. pogledati mu istoriju prolazaka kroz internet mrežu. veruje li da ima života pre smrti… koliko mu je nivo imaginacije. o čemu sanja… zna li onu ajnštajnovu da će te logika odvesti od tače a do tačke b, a mašta… a onda stvara svoju realnost. pa, postane  realan i zahteva neMoguće…

candice bergen holding her white bunny mask / photo by  elliott erwitt

 

ovaj čovek ima 73 godine i sanja svaki dan. sanjaš, sanjaš, sanjaš i onda stvaraš sve što tvoja duša ište… tako zavoliš svet. ( danas sam prvi put čula i zaljubila se u ovu stvar: zaljubila sam se. detour. na jednom mestu kaže:”mijenja me, zaljubila sam se zaljubila sam se u sebe”, neophodan preduslov za zavoleti svet…)  a tako svet postaje i lepši i bolji. pošto sanja, yohji yamamoto je jedan od malobrojnih koji zna. od onih koji menjaju sve(t). pogledaj kako priča, kako se osmehuje…

 

prva tragedija: opšte obrazovanje, obavezno i pogrešno, koje nas sve gura u istu arenu, u kojoj sve hoćemo da postignemo po svaku cenu. po toj areni tumaramo kao neka čudna i mračna vojska, naoružana pištoljima i gvozdenim šipkama. odatle ona, prva klasična podela, po kojoj treba „biti uz slabije“. ali, ja kažem da su, na neki način, svi slabi, zato što je svako žrtva. i svako je kriv, zato što je spreman da se upusti u tu ubilačku igru posedovanja. naučeni smo da imamo, posedujemo i uništavamo. (pier paolo pasolini)

 

pasolini & anna magnani u veneciji 1962.

maria callas & p.p. pasolini 1969.

a ovogodišnji filmski festival u veneciji bići prava gozba, wim wenders, terrence malick, paolo sorrentino … e, buduće akademske građane valjalo bi, ipak, propitati šta su propratili od tih remek-dela. sad idem da gledam na rtv 1 “melanholiju“. kad već nisam bacila tv kroz prozor, barem nešto dobro da vidim tamo.

i još ovo. jer njegove reči znače. i onda kada jeziku, rečima, kaže: adieu… jasno je, ne znam koga od ovih ljudi pomenutih u postu više volim… godarda, pasolinija, yamamota, malicka…

2 komentara

Filed under art, fashion, meditation, motion, passion, philosophy, photography, wildsidefashion, yohji yamamoto

new york and new nordic movement

jutro nakon neprospavane noći. a moram na posao (kad nisam vlasnik svog vremena…). vuku se sati. i, konačno, vreme je. povratak kući. pretoplo. ulazim u taxi prijatno klimatizovan. automobil čist. na zadnjem sedištu ja. sedim i ćutim. nesposobna i da mislim. tek postojim. u raljama umora. i onda krene ova stvar:

i SVE  se promeni. za tren!  sve je perfectly imperfect. i pomislim kako li je tek nekom ko se vozi ulicama tog Grada i sve mu je krenelo na bolje, i zna da sve može i želi…

pitam se šta je manjkavo u samom postojanju? biti deo tog spektakla nije li već privilegija? to što imaš mesto i posmatraš, upijaš zvuke, slike, vibracije, pratiš svoj dah… kada se, ako si alpinista, popneš na vrh planine imaš li osećaj nemoći što ne pomeraš oblake, što ne vedriš i ne oblačiš? ili kada dođeš do vodopada izjeda li te čežnja da ga zaustaviš?a sopstveni život nije nikakvo manje čudo od planinskog vrha i huka vodopada.

da li sam ti pričala o henriku vibskovu?

doneo je nordijski dizajn i u njujork. voziš se tako taksijem, na pravom si mestu,  sinatra se čuje sa radija, račun ti je dovoljno pun i imaš ovu adresu: 456 broome street 10013, nyc.  uđeš i vidiš ovo:

photo by kseniya baranova

ili ti je bliži copenhagen? krystalgade 6, copenhagen k 1172

ovde ćeš videti šta on sve radi:

http://www.henrikvibskov.com

ovaj strastveni i baš visoki kreativac koji kao da se sve vreme igra, osim što je modni kreator  je i reditelj, i bubnjar, i unutrašnji dizajner, i likovni umetnik, i kostimograf, i scenograf, i predavač… za modni dizajn školovao se na najboljem mestu, u londonu, na central saint martinsu. rođen je 1972. njegove modele nosili su: björk, the arctic monkeys, franz ferdinand, lou reed, devendra banhart…

znam da, ko god da si i gde god da si,  izbombardovan si informacija 7/24, ali možda budeš hteo ove video zapise da pogledaš. možda te to što henrik radi ponese, uznese… kakogod, da budem iskrena, ovo pišem sebi. onoj šćućurenoj, radoznaloj, na dnu mog bića. ili  za jednu ili dve baš takve iste. ne zavaravam se da horde i horde ljudi hita da pročita ovo. nikad me nije ni zanimalo da budem po ukusu mnogih.

”you can walk into a room with hundreds of people and without talking to any of them, you feel attracted to one.” henrik vibskov about fashion and how it resembles art even though it has another speed. (louisiana channel)

kada on predstavlja novu kolekciju to je mnogo više od modne revije.  a i modeli su mnogo više od mode. vidi:

 

“it is important not to lose your sense of humor. without humor, we would be computers. many of my concepts or visions have humorous dimensions,” he says.

paris fw, june 2016,  ss 2017 – ‘the salami kitchen of the non-exi-stent’ where the opposites meet.
morals and sensibility vs. desires – the latest health trend vs. letting one self go to hedonistic pleasures. (photos by victor jones)

nika: what inpires you?

vibskov: just by walking or sleeping, things hit you. inspiration comes from everywhere. western, non-western cultures—i’m open-minded. i love to travel. but not only for inspiration. alas, timewise, i have a problem with that. touring, museums, designing, babies.

interview magazine

“creativity cannot be forced or given boundaries. i enjoy placing

myself in the midst of the unknown. it is then that i can learn

and adapt to things completely new. i use my eyes and my brain.” 

henrik vibskov, 2013

fotografije sa njegovog bloga

 

hint magazine

hint magazine: is there a difference between the design world and the music world?
henrik: not really. for me, it’s the same attitude, just playing with identity. dressing up, less fashion, more costume, but i’m still trying to build a something that people respond to.

 daelim art museum  seoul, south korea , 2015.

http://www.vibskovemenius.com/

the fringe je projkat na kojem radi sa vizuelnim umetnikom emeniusom.

kinfolk je takođe skrenuo pažnju na henrikov rad. evo u ovom tekstu.

Napišite komentar

Filed under art, design, fashion, movie, music, nature, passion, philosophy, photography, wildsidefashion