La décaDanse

vogue italia maj, 2013, francesco vezzoli kao papa, autoportret

marcel duchamp je 1913. na kuhinjsku stolicu pričvrstio točak bicikla i posmatrao ga kako se okreće. tako je spajao i neke druge predmete i pojedinačnim dodeljivao nove, apsurdne funkcije… ready made. ovu ideju je sto godina kasnije prihvatio i razvija dalje francesco vezzoli, italijanski umetnik školovan u velikoj britaniji, jedan od najuticajnijih umetnika današnjice. vezzoli spaja i ljude, ne samo točove i stolice. i posmatra ih kako se okreću…

vezzolija smo u beogradu gledali 2006. u muzeju savremene umetnosti.  za nepostojeći, nikad realizovan film gora vidala “kaligula” vezzoli je napravio trailer. kao uostalom i “greed” spot za nepostojeći parfem…  vezzoli koji igra samog kaligulu sa ovim videom nastupio je 2005. na venecijanskom bijenalu. film je parodija na holivudske blokbastere, alegorija univerzalne tendencije razuzdane moći skoncentrisane u rukama nekolicine da dovede do apsurdnosti postojanja, ekstremnog ludila, besmisla i nasilja.

naslovnica za vogue rusija, jun 2011, paulona porizkowa

 

la decadense, francuski vogue, maj 2010. mario testino fotografija, francesco vezzoli i darya werbowy kao serge gainsbourg i jane birkin  za magain lui, u decembru 1974. viđeni objektivom francisa giacobettija.

Сродна слика

io non sono uno snob. voglio solo essere una parodia dello snob.

(vezzoli)

vezzoli na zidinama crkve vezzoli

pre nekoliko dana, 30. januara na rai 2 gostovao je vezzoli. o njemu se već nekoliko meseci piše zbog buke koja je izbila oko njegove izložbe u moma ps1. izložba je trebalo da bude deo njegove retrospektive “the trinity” (trojstvo umetnosti, religije i glamura) na 3 prostora, u pomenutom moma muzeju u nyc, moca u la i maxxi u rimu. elem, problem je nastao oko projekta u njujorku – “crkva vezzoli”, koji je zamišljen kao raspakovana na delove i preneta iz italije crkva koja bi zatim bila sastavljena i postavljena ispred moma ps1 muzeja u njujorku. već spakovanoj za transport crkvi put je sprečilo italijansko tužilaštvo, a vezzoli je bio pod istragom. reč je o ruševini, trošnoj crkvi bez krova iz 19. veka, koja se nalazila u gradiću montegiordano. vezzoli je ostatke crkve kupio prošle godine, rastavio na delove, spakovao i trebalo je do njujorka da je prebaci brodom.

on kaže da se ne može poreći da je umetnost religija, ljudi koji veruju u umetnost, veruju u ono što ne vide. i na kraju, poslednja stanica  trojstva je smrtonosna: glamur.

kao što sam već citirala lanu cavar u postu o rei kawakubo “ako nije političan, dizajn je samo dekoracija”… i ne samo dizajn.

fashion has a political role because it mirrors or it anticipates the necessities or the moves in different ways: it can be a way of expressing your political opposition. but there is more to it – fashion is now reaching a political power since the industry of glamour employs and influences so many individuals. the key leaders of the fashion industry influence the world with their choices – if a major player in the fashion industry decides to collect the works of an artist, the artist immediately gains a level of visibility and recognition. if a fashion leader decides to endorse a certain charity, immediately that charity has a prominence, gains attention and raises money. the potential political role is absolutely enormous. (f. vezooli za another magazine)

http://www.rai.it/dl/RaiTV/programmi/media/ContentItem-c641dce9-9410-4007-9132-dc2dd87d0902.html

 

Oglasi

Komentiraj

Filed under art, fashion, philosophy

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s