Where is the Kawakubo of today?

jutro sam na fb profiliu jednog svetski poznatog blogera videla pitanje iz naslova mog posta. postvaljač pitanja je cathy horyn, oštro pero modne kritike the new york times-a. dok sam iščitala ceo tekst post blogera iz prve rečenice je nestao. predomišljanje? promena stava? procena da je bolje taj status izbrisati, profit je ionako u prvom planu? kakogod, mene je taj status doveo do intervjua koji je cathy dala za system magazine #5, proleće/leto 2015, koji je u aprilu preneo bof. intervju je uradio jonathan wingfield.

cathy horynimage via guest of a guest

cathy horyn je ponovila konstataciju koja se podrazumeva, ali se ignoriše: car je go. dok se, predvidivo, dobra većina utrkuje da pohvali carevo novo odelo. čak i oni od kojih se to na prvi pogled ne bi očekivalo. na primer: suzy menkes. propagnadna mašinerija, brendiranje i prodaja postali su smisao svega u modi. u prevodu: profit. sve, baš sve, zarad njega. alfa i omega. i sva ostala slova. i svi se daju kupiti. da li je naivni idealizam želeti nešto drugačije? ne zanima me. što bi rekli šezdesetosmaši: budimo realni, zahtevajmo nemoguće!

a pitanje iz naslova? pa, ja bih se usudila da odgovorim cathy horyn, the kawakubo of today je u kini. tamo među onih koliko-beše-milijardi-do-juče-uniformisanih-ljudi. tamo gde je žudnja za promenom, autentičnošću, individualnošču velika. i za japance su u drugoj polovini prošlog (mog) veka govorili da idu okolo, gledaju i kopiraju, pa šta su napravili? seti se šta veliki yohji yamamoto rekao, a taj zna:

“start copying what you love. copy copy copy copy. at the end of the copy you will find yourself.” (yohji yamamoto)

i remember suzy menkes writing about this in the [international] herald tribune about five years ago. she was going on about branding this and branding that; of course, she was absolutely right, that did happen, and the importance of branding has become key. but then it started becoming a part of her writing, there was just too much of an embrace of that language and the methodology that those companies were using. and i thought, ‘wait a minute, suzy, why are you working for these people? you work for a newspaper and you’re a critic, please try and stay somewhat independent of that thinking.’ suzy won’t like me saying that, she’ll say that i’m a… well, she will say what she will say. i mean, people could say that i’m being a pollyanna about this, but it’s had a terrible influence, i find it polluting. (cathy horyn)

cathy horyn na stanfordu

Oglasi

Komentiraj

Filed under art, fashion

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s