zoran

sasvim je moguće da je aleksandar deroko predavao i studentu koji je u beograd na studije arhitekture šezdesetih godina prošlog veka došao iz mokrina, iz rodnog mesta derokove majke, zoranu ladičorbiću… pitam se da li je oštro oko velikog arhitekte prepoznalo posebnost ovog studenta… kao što je i čuveni deroko bio fascinantna ličnost i kosmopolita (i prijatelj rastka petrovića, save šumanovića, pikasa…) i zoran ladičorbić poseduje to nešto… u mokrinu, na severu banata, duvaju neki dobri vetrovi… ti dobri mokrinski vetrovi srpskoj kulturi doneli su velike i neobične ličnosti: vasu stajića, rašu popova, miroslava antića, stivena stepančeva… i zorana ladičorbića! srbija mu je postala mala, pa je sedamdesetih godina otišao u njujork. ostalo je istorija koju mi, na žalost, slabo poznajemo. mi smo narod sklon ignorisanju najboljih među nama, a zoran je zaista veliko imo u svetskoj modi. ime koje se izgovara u svetu sa respektom.

za zorana sam prvi put i ja čula tek nedavno, u srpskom izdanju magazina elle. neko je u tekstu o dizajneru dušanu paunoviću pomenuo zorana, kod koga je dušan radio od 1993. do 1998. kada sam pročitala da je zoran rođen negde u mom banatu, to je bilo više nego dovoljno da se bacim na istraživanje. na fb postoji stranica o njemu, neveliki broj postova i tek tristotinjak pratilaca, pa nisam mogla da ne zapazim da je dragoljub badrljica ostavio komentar iz kojeg sam mogla da naslutim da, možda, poznaje zorana i lično… obratila sam se gospodinu badrljici i nisam pogrešila. moja intuicija je bila dobra i zahvaljujući njegovoj velikoj ljubaznosti otkrih neke stvari o zoranu za koje ni internet ne zna. dragoljub badrljica, sada profesor u penziji, veliki je entuzijasta, neumorni čuvar uspomena mokrinskih, osnivač mokrinskog muzeja! da, jedno banatsko selo ima i svoj muzej, i svoje novine, “mokrinske novine” u kojima je dragoljub napisao svojevremeno sjajnu i šarmantnu reportažu: “mokrinčanin, zoran ladičorbić kao krotitelj besnih milijardera”. meni je nesebično poslao i neke fotografije iz zoranove mladosti. jednu matursku i jednu beogradsku,  pre polaska u ameriku. imam zahvaljujući njemu i fotografiju prelepog ogledala iz zoranove rodne kuće! ljudi kao dragoljub su dragoceni i vredni poštovanja. pitam ga kakav je bio zoran kao mlad i evo šta kaže:”uglađen, uredan, povučen… zorana znam od malena i dalji smo rođaci. rođen je iste godine kada i ja, on 7. marta a ja krajem maja 1947. godine.” dragoljubova supruga je 2002. godine u njujorku posetila zorana.

Zoran. The One and Only Zoran Ladicorbic:

zoran ladičorbić, jedna od novijih fotografija na internetu

ovo je, dakle, zoran. prezime ladičorbić je malo komplikovano za amerikance, pa ga uglavnom znaju kao zorana. i šta kažeš za njegovu pojavu? meni deluje zagonetno i osobenjački. nemam dilemu koji bi lik bio u “alisi u zemlji čuda”! i nije ni čudo što je poznat kao “modni raspućin“. jedna od njegovih nekadašnjih saradnica rekla je da kada je počela da radi kod njega bila u šoku, jer već ujutro pije votku. mokrinčanin! jedan drugi mokrinčanin, pesnik miroslav mika antić rekao je o njima:

“izgleda da su kod nas i lebac, i sir, i sunce, i nebo, i zvezde, i večnost – vino koje teče kao vreme niz obale naših obraza, naših očiju, naših ludih mokrinskih snova. pa, zašto se zovemo mokrin? zato što smo mokra braća! zato što je to velika poplava u ljudima, poplava osećanja, poplava ljubavi i ludosti.”

btw, mika antić, kada je sedamdesetih godina posetio njujork pronašao je i kafanu “skadarlija” u kojoj su služili mokrinski sir i hleb na mokrinski način!

ali, da se vratim zoranu.

zoranov modni stil je minimalistički, daleko od vetrova trendova. jurenje za publicitetom u medijima nije njegova šolja čaja.nema ga na društvenim mrežama, u oglasnim prostorima magazina, na nedeljama mode… do nedavno retko ko je znao njegov telefonski broj… ima verne sledbenike i uvek uspešno posluje. zoranovo ime se u krugovima koji poznaju njegov rad izgovara gotovo sa strahopoštovanjem. njegovi modeli su za žene koje znaju šta je stil. kreira isključivo sa najkvalitetnijim materijalima. udobni i lepi, luksuzni modeli u jednoj veličini, bez dugmadi. bez rajfešlusa, bez suvišnih detalja. jednostavni, bazični komadi u neutralnim bojama. sa oznakom bezvremenosti. njegove modele nosila je kenedijeva udovica, elizabet tejlor je odbio kada je pokušala da se cenjka, to sasvim banaćanski prezire… njegove modele nosi godinama lauren hutton, zatim candice bergen, oprah winfrey… o svojim kupcima je rekao jednom: “to su inteligentne žene koje ne troše uludo svoje vreme u besmislenim višesatnim pohodima na odeću.” kažu da tamo u svom studiju u njujorku ume da bude surovo iskren prema njima, bez zadrške prigovara im ako primeti da nisu u top formi…

zoran maturska

zoran kao maturant

zoran 2

zoran pre odlaska u ameriku

zoran i model

clothes should never touch the body – when they show the body, when everything is revealed it’s vulgar…

(zoran, the new york times style, september 28, 1993, by suzy menkes)

Zoran, The Wizard of Ease (Vogue, March 1983), photographed by Arthur Elgort styled by Grace Coddington

arthur elgort, from “zoran: the wizard of ease” vogue, march 1983

lauren hutton, 1980. na dodeli oskara nosi zoranov model

u sjajnom tekstu reggie nadelson kako putovati u visokom stilu, dakle u zoranovim modelima, stoji i ovo:

zoran makes a kind of modern uniform, in which everyone who wears him—young, old, thin, fat—looks ageless, understated, impeccable, original; these are clothes in which you can reveal yourself as yourself or, on the road, hide in plain sight.

sa fb stranice posvećene zoranovom radu

lauren staton je napravila jedan dobar prezi o zoranu na ovoj adresi: https://prezi.com/8huv8m4u5rv3/zoran/

zoran ladicorbic ogledalo

ogledalo iz zoranove rodne kuće

a za kraj pročitaj pesmu stivena stepenčeva, još jednog slavnog mokrinčanina u njujorku:

Oglasi

melankoli

u novembru (pravo doba za melanholiju?) 2012. godine turski vogue je objavio sjajan editorial “melankoli“… angažovani fotograf je bila šveđanka lina scheynius, stilista sebastian kaufmann, a model rubi aldridge. sebastian je znalački odabrao: comme des garçons, rick owens, marni, alexander mcqueen … lina scheynius je unela to nešto skandinavsko melanholično, ono što je lars von trier elaborirao u filmu sa istim nazivom.

she dwells with beauty – beauty that must die;
and joy, whose hand is ever at his lips
bidding adieu; and aching pleasure nigh,
turning to poison while the bee-mouth sips:
ay, in the very temple of delight
veil’d melancholy has her sovran shrine,
though seen of none save him whose strenuous tongue
can burst joy’s grape against his palate fine;
his soul shall taste the sadness of her might,
and be among her cloudy trophies hung.  (john keats, ode on melancholy)

Art Department Lina Scheynius for Vogue Turkey

the history of melancholia
includes all of us.
me, i writhe in dirty sheets
while staring at blue walls
and nothing.
i have gotten so used to melancholia
that
i greet it like an old
friend.
i will now do 15 minutes of grieving
for the lost redhead,
i tell the gods.
i do it and feel quite bad
quite sad,
then i rise
CLEANSED
even though nothing
is solved.
that’s what i get for kicking
religion in the ass.
i should have kicked the redhead
in the ass
where her brains and her bread and
butter are
at …
but, no, i’ve felt sad
about everything:
the lost redhead was just another
smash in a lifelong
loss …
i listen to drums on the radio now
and grin.
there is something wrong with me
besides
melancholia. (charles bukowski, melancholia)

“melancholy is the happiness of being sad.” (victor hugo)

melancholia

poetry in motion

craig green

nick knight

dover street market

craig green & nick knight & dover street market, a/w15

  “i don’t think i would have done this campaign if it weren’t for nick,i have him to thank for pushing me forward. actually, i was so busy that i wasn’t thinking about the shoot much beforehand. but when i was on set, i had a realization about how amazing it was of nick to support me. getting to work with him is so incredible, and it’s such an important moment in my short career.” (craig green)

“craig has opened up an exciting set of doors that other designers can now go through” (nick knight)

‘there’s a brilliant tension to craig’s work – on one hand it’s so simple and pure, rooted in ideas of traditional masculine work wear, but on the other it’s so dynamic, so theatrical – full of energy and movement. that combination is what makes it so special to photograph.” (nick knight)

‘i have always been a huge admirer of nick’s work, he has incredible vision and technical skill and this comes through in so many varied ways. he really understood what we wanted to express and the energy of the autumn winter ‘15 collection. the support of nick, his team and SHOWstudio has been incredible.’ (craig green)

Craig Green Fall 15 ad by Nick Knight photo

“i see an enormous spirituality in craig’s clothes, which by its nature must come from a very deep place and from the mind of a visionary thinker..” (adrian joffe)

simplicity, art and chic

ovo je jedan modni post o jednoj art&fashion porodici. proširenoj. ne mogu da odredim (kao da bi i trebalo) koja mi je od njih dve šarmantnija, zanimljivija… lou doillon i charlotte gaingsbourg. obe glumice, pevačice, modeli – umetnice. nisu konkurencija jedna drugoj, svaka je autentična. svoja. misli svojom glavom. posebna. a obe ležerne.chic.jednostavne. nadarene. pomeraju granice. i vredne. lou je juče imala rođendan!

od jedne svakako moram da počnem, pa, da počnem od lou. mlađe. sve one već milion puta ispričano, čije su lou i charlotte kćerke dobro znaš. one su, ionako, mnogo više od dece poznatih roditelja.:

singl koji najavljuje novi album “lay low” koji će se pojaviti 9. oktobra

lou doillon je nedavno ustalasala duhove rekavši da je besna kada vidi kim kardashian and co., da su se naše bake borile za više od toga da se pokazujemo u tangama.

ELLE

elle france, august 2015, photo jean-baptiste mondino

naziv kampanje brenda comptoi des cotonniers je “20 ans d’amour 20 ans de style”. promotorke su charlotte gainsbourg i njena trinaestogodišnja kći alice attal .

http://www.comptoirdescotonniers.com/

za to vreme suprug charlotte gainsbourg, glumac i reditelj, yvan attal pojavljuje se u kapmapnji “zadig & voltaire“.

yvan attal

white, white dark

Instagram media minimal_black - #minimal #minimal_black #tumblr #yukihagino #instagram #inspiration #weird #fashion #cool

elodie laurent

http://elodielaurent.com/

pogledaj fotografiju gore.

samo to.

ne tražim komentar, ne dajem komentar. smirujem dah. zapadna ja bi rekla ishitreno: ostavlja bez daha. a upravo je suprotno…

belina…

oblici…

mekoća…

osećaj sigurnosti.

ovo čuva telo one koja nosi. i dušu.

kreatorka ove beline inače važi za dark kreatorku. tako da iz njene perspektive sasvim je moguće da je ovo white dark. kao one skulpture koje je stvorio anish kapoor.

anish kapoor, white dark 6

na sajtu  elodie laurent ovako se objašnjava ko je elodie:

elodie is captivated about the process of giving life to aestetics by way of ingenious textile experiments and fundamental introspection is clearly her creative and philosophical key. born in the south of france, fashion designer first obtained a master in marketing and then studied fashion design. she learnt her trades from canadian designers helmer joseph and marie saint pierre in montreal and she is now gareth pugh’s executive assistant and studio manager in london.
 fotografije 2 dole: nhu xuan hua

http://www.yukihagino.com/

a ovo je belo na način yuki hagino. ona je završila arhitekturu. potom je studirala modni dizajn. na central saint martins, naravno. a pre studija arhitekture u tokiju zasigurno  je, još  kao devojčica, naučila tajnu origamija. divi se rei kawakubo koja je odabralo crnu.

za site 1granary.com je objasnila zašto je odabrala belu:

and i have a few reasons to choose the white cotton fabric. i think white colour is no colour and nothing, but eloquence. i can feel many feelings in white. sometimes confident, clean, sophisticated, pure but sallow, cold etc. i think white can inspire people to imagine anything. so white is the best colour for my collection, because my concept is to express the mind on garments. physically, white can show the pleated part beautifully with the contrast of the shadows and I chose the papery clean cotton to show my pieces as sophisticated and clean.

“the london evening standard” nazvao je njen dizajn “heavenly“!

njena diplomska kolekcija se zvala: “sculpting mind

ithink the similarity between fashion and architecture is the covering of a human’s body. it can be said that clothes are the second skin and architecture is the third skin. fashion and architecture have a common point here. i tried to express this connection between fashion and architecture in my collection. i learned about designing space and atmosphere by studying architectural design. i naturally keep that in my mind when i design fashion. (yuki hagino) http://www.yukihagino.com/