Monthly Archives: Listopad 2016

beauty is in the eye of the beholder

o filmskim susretima mode i umetnosti na ovom blogu sam već pisala pominjući onaj lepi projekat kuće miu miu“women’s tales”koji okuplja žene reditelje koje pametno, netipično promišljaju modu. giorgio armani, takođe, već nekoliko godina ima projekat koji priča priču između njegovih okvira za naočare, filma, gradova i života nekih zanimljivih ljudi.  frames of life je naziv tog projekta,  a 2014.  pokreće i drugi – “films of city frames” uz pomoć kojeg kroz oči mladih reditelja sa prestižnih svetskih filmskih škola (i armanijeve naočari) možeš da vidiš urbane, poetske portrete nekih od najlepših gradova na ovom svetu: rima, njujorka, pariza, la, seula… kroz jednostavne emocije i priče lišene cinizma.

jedan od meni najdražih filmova u projektu  “frames of life” je film koji potpisuje piero messina, asistent paola sorrentina na jednom od mojih omiljenih filmova ever “la grande bellezza“. njegov film je inspirisan “putovanjem nakraj noći” (louis-ferdinand celine), a upotrebio je i neke neiskorišćene kadrove iz “la grande bellezze”. plus, u filmu se pojavljuje, okrenut leđima, sam paolo sorrentino. i večni grad!

ne znam da li ćeš imati vremena i dovoljno pažnje da odgledaš sve ove filmove… nije to stvar na koju bih se kladila. pažnja nam je sve kraća, a vreme sve više puštamo da klizi van naše volje, kontrole, ljubavi ili kako se već to zove. 2016. je godina. godina brzog ritma… šteta.

 

travel is useful, it exercises the imagination. all the rest is disappointment and fatigue. our journey is entirely imaginary. that is its strength. it goes from life to death. people, animals, cities, things, all are imagined. it’s a novel, just a fictitious narrative. littré* says so, and he’s never wrong. and besides, in the first place, anyone can do as much. you just have to close your eyes. it’s on the other side of life. (journey to the end of the night,  louis-ferdinand céline)

 

mimi thorisson  koja piše jedan od meni najomiljenijih kulinarskih blogova

priča iz rima

priča iz sidneja

priča iz hong konga

film iz torina

priča iz njujorka

 

 

Oglasi

Komentiraj

Filed under art, design, fashion, movie

panika derevya

ona se(be) zove паника деревья… a ovo su dani kada su se ovi prostori oslobađali. dani kada kao da su se  расцветали яблони и груши,  поплыли туманы над рекой…  a što bi rekla milica rakič: ja nisam oslobodila beograd

ovo dole je ona:

google projekat  povodom 70 godina pobede «живая память».

panika derevya je one-woman show. umetnica, dizajner, producent, kustos više umetničkih projekata (pomestaymenyami, notrich, panika derevya, aртмоссфера…)… studirala je modni dizajn u omsku, živi u moskvi…

kada je reč o trendovima nju interesuju eko trendovi u modi. kako nove tehnologije mogu da pomognu u očuvanju prirodnih resursa. većina njenih modela je unisex.  njena moda je konceptualna, minimalistička i ironična… kaže da joj je cilj da naglasi ličnu harizmu onoga ko je nosi. so… njeni modeli nisu za one bez harizme.

ovde se nalazi intervju “panika и другие сильные чувства”. na ruskom, of course. malo se pomuči.

Платье Panika Derevya, 13000 р.

Our Fuchsia Foil Dress is a hit at summer parties in Moscow

a zašto “panika drveća”? ona koja stoji iza tog pseudonima kaže da se oseća mirno, spokojno sa njime. sa tom membranom između nje i sveta. a došao je slučajno… taj njen nadimak. lak. one koja stvara artmosferu.  artmossphere.

ovo su samo neki  od njenih sajber prostora:

http://clothesinuse.blogspot.rs/

http://artmossphere.ru/

http://pomestaymenyami.tumblr.com/

 

 

POMESTAYMENYAMI представляет выставку Simple Dress. Toilet Exhibition

фото: дина попова

photo alyona ermishina

photo masha demianova

 

Komentiraj

Filed under art, design, east, fashion, movie, nature

rad hourani

na svetu ima tako mnogo trivijalnih ljudi (čijeg se društva treba kloniti, kao što nam erich fromm reče), ali srećom postoji i ona neophodna količina posebnih, kreativnih i humanih ljudi koji čine ovaj svet lepšim! boljim! posebno kada imaju i dozu intrigantnosti. jedan od njih je zasigurno i rad hourani. rođen je 1982. godine u jordanu, od oca jordansko/kanadskog porekla i majke sirijke. (od 16. godine živi u montrealu, a sada mu je svet dom.) i već ta priča o njegovom poreklu podstiče maštu i neke lepe slike. ja prvo vidim petru, grad-misteriju. petru brižljivo sakrivenu u stenama i sve njene nijanse ružičaste.

rad hourani sve to nosi u sebi. a ko je on? fotograf, video umetnik i modni dizajner koji je sa 34 godine u samom vrhu svetske mode. mogla sam i samo ove fotografije sa njegovog sajta da postavim i one bi već toliko toga rekle o njemu.

njegove kolekcije su unisex. unisex u njegovom smislu nije tek ona prva asocijacija na androgino. “unisex” u njegovom rečniku je pre svega pitanje: ko je odredio šta bi koji pol trebalo da nosi i šta ne bi trebalo da nosi? i odsustvo granica, ne samo pola, nego i godina, rase, nacije i svih drugih. ovaj samouki mladić je neko ko ne pristaje da robuje zadatim istinama. uopšte ga ne zanimaju modni trendovi. zanima ga osvajanje i pomeranje granica slobode. bavi se i svim tim drugim kreativnim stvarima, jer kao svaki razuman čovek zna da se individualnost osobe ne može izraziti samo kroz odeću. naš stil odevanja mnogo govori o našoj individualnosti, ali tu individualnost gradimo drugim sredstvima.

“i’ve never done a mood board in my life, my inspiration is always a continuation. i evolve by staying the same in style and vision: unisex, timeless, ageless, it’s always been a very clear direction, a very clear process, and very clear timing. i never make my team finish a collection three days before a show; it’s always done in advance and it’s always a very clear point of view.” (rad hourani)

“i started creating with a sense of curiosity and innocence driven by my ‘no-background’ background. no school. no teachers. no telly. no boundaries. no formatting. i like the idea of a world that we could live and shape by ourselves, only by observing. each our own. my visuals have erupted from this world of mine. they are genderless, ageless and limitless. they come from no nation, no race, no religion, yet they could be home anywhere, anytime. they exude the essence of timeless style for anti-conformist individuals.” – rad hourani

 

“EVERYTHING IS AN ILLUSION” RAD HOURAN

Резултат слика за rad hourani red

does creating a unisex and timeless aesthetic allow for freedom or does it add an element of constraint?

it’s definitely about freedom. it’s a way of being free of any limitations. unisex does not just define the elimination of gender; it’s also age, race, religion, any boundary that can divide people. the word “unisex” is the base element i took to start my language because i had to create a canvas to fit a man and a woman’s body. i think clothes are some of the first things you express yourself with. when i say unisex, i don’t only mean that you have to be androgynous or gothic; you can be whatever you want to be in a garment that you can adapt to any style you would like to adopt. my designs are to feel ageless, timeless. my clothes have no limits. (rad hourani)

 

http://www.radhourani.com

 

“i never begin by sketching actual clothes. i start by drawing architectural shapes, lines, and patterns. these shapes could be anything—furniture, buildings, anything. and from there, these ideas become a sleeve, a tunic, a heel. i remember as a young boy in jordan, my mother would get all her dresses designed at the atelier. she was always very direct in how she wanted a shoulder raised just slightly, or a hem lengthened just so. though my aesthetic is completely different to her way of dressing, i apply a similar attention to detail as she did in the fitting room.”

the garments, origami folds and geometric insets are, for the most part, produced in a palette of jet-black and/or white. “the two shades represent the masculine and feminine which we all carry inside of us,” explains rad. “i always go back to black. It is powerful—but there’s also the practical aspect. if you are paying several thousands of dollars for a garment, it shouldn’t look dirty in a day, which can be the case with white.”

“my garments are meant to be collector’s items,” he continues. “and i feel very free. i don’t care what anybody thinks. i don’t care about the trends and i am not influenced by the other designers. i am only influenced by myself and the ongoing culmination of my own life experiences.”

as for the silhouettes, if hourani is taking inspiration from architecture, he’s not necessarily following the school of antoní gaudí…not that hourani follows anyone, for that matter. his lines are strict and often vertical to help elongate the body. the result looks “slick”—a word hourani employs often to describe his aesthetic. precision is key and one imagines that each fold, pleat, and drape has been calculated with mathematical exactness. “i build layers like a sculpture,” he says. deconstructing and remapping, he once crafted a garment made of six fabrics and with it, created 22 new shapes. (rad hourani)

Komentiraj

Filed under art, design, fashion, passion, photography, wildsidefashion

after a visit to the beach…

nije me bilo podosta, jer: after a visit to the beach, it’s hard to believe that we live in a material world. (pam shaw)

zapravo, nije teško ni nakon plaže poverovati da živimo u materijalnom svetu. preočit je. teže je da shvatimo zašto živimo u tako materijalnom svetu. ili zašto smo dozvolili da to bude tako. (o, bože, ne volim da govorim u ime drugih, vraćam se na prvo lice jednine. to je i poštenije.)

čovek beži sve brže od svega onoga što ovaj zemaljski život čini lepim i dobrim. beži od slobode, od prirode, od sebe, od smisla… na delu je i antiduhovnost i antiintelektualizam. nikakav napor nije potreban ni da bi se to uočilo.

ali, na plaži zaboravim sve to. sav taj svet.  zato i volim da sam tamo od jutra do zalaska sunca. (bila bih i od izlaska kada bih naterala sebe da rano ustanem.) odeš sa dragim ljudima, smeješ se, dišeš, zatvoriš oči i pustiš telo i sunce da postoje jedno pored drugog, plivaš, roniš, voliš i meduze i velike talase, slušaš šum mora i huk vetra, gledaš u plavo i zeleno. i sve je drugo besmisleno.

posle 11 dana vratih se. u tzv. stvarnost. a kad zatvorim oči vidim talase. i plavo. i svetlost!

bitnije stvari vidim zatvorenih očiju.

zato, kad ih otvorim,  kad god mogu,  biram šta ću da gledam:

  • film “snowden” olivera stona. i slušanje muzike petera gabriela!
  • u novom “original magazinu”  čitam tekst koji je jelena đoković napisala. lep, topao i pametan putopis o ekvadoru.
  • a ovih dana ću sebi na dar da kupim “praznik beznačajnosti” milana kundere. i nadam se da to nije njegova tačka…
  • ako voliš edwarda hoppera pogledaj i ti ovaj film:

 

  • ako imaš dobar ukus za umenost i voliš nakit obrati pažnju na ovo:

moja omiljena georgia o’keeffe nosila je njegov nakit i volela njegove kinetičke skulpture. i imala ih u svom lepom domu u novom meksiku. on je alexander calder.

“i wish people were all trees and i think i could enjoy them then.” (georgia o’keeffe)

georgia o’ keeffe  i broš koji je dizajnirao njen prijatelj alexander calder

georgia o’keeffe u svom domu ghost ranch i skulptura alexandera caldera

nakit koji je calder dizajnirao

 

alexander calder, 1954

i tako, lepota je u oku posmatrača…

erich fromm nam je u “umeću življenja” skrenuo pažnju da izbegavamo društvo trivijalnih ljudi.

sebi želim da posetim plažu kad god mogu, da se okružim lepim stvarima i dobrim, kreativnim i mudrim ljudima. i  sve ružno i zlo da me izbegava i da ja izbegavam u širokom luku.

čovek ne bi trebalo  da govori lošim ljudima o onome što vidi, ali ne bi smeo ni da pokušava da ih uveri kako je slep. (erich fromm)

ovih dana moji omiljeni kreatori yohji yamamoto i rei kawakubo imaju rođendane. on je napunio 73 godine (3. oktobra), a ona (danas) 74. i nakon nedavno završenog paris fashion week-a konstatujem da su njih dvoje i dalje najmlađi kreatori na svetu.

 

…“One may have such yearnings at any age, and Kawakubo was into her thirties when she met the love of her youth, Yohji Yamamoto. There was something pharaonic about their glamour as a couple, that of two regal and feline siblings with a priestly...

 

5 komentara

Filed under art, fashion, motion, movie, music, nature, passion, water, wildsidefashion