silencio, por favor: paul harnden – shoeMaker(s)

paul harnden

#thepoetryofmaterialthings #handmade

https://vimeo.com/95197238

(pogledaj obavezno ovaj video!)

može li odeća da nosi tišinu? (i obuća, of course. za nečujne korake…) odeneš se, obuješ i – tišina! u tebi. oko tebe. dobro ti je…

pretpostavljam, jedan od preduslova je da je (i)  onaj ko je stvara predan tišini.

paul harnden zasigurno jeste.

i moju reč intropia prišivam mu.

i posvećenost.  zanatstvu. on je taj – maker.

nezainteresovan za svakodnevna, svakovekovna dešavanja. za njega kao da se industrijska revolucija nije ni desila. u principu mnogo držim do duha vremena, ali je jasno zašto me ovakvi posvećeni osobenjaci fasciniraju. navući na noge cipele koje je stvorio paul harnden i obući njegovu odeću na sebe i zakoračiti u “godinu potopa” margaret atwood… u pravu rEvoluciju. ili u polje. a onda navući njegove floralne komade za proslavu. kadgod. svi su oni pravljeni da traju. ne jednu, pola sezone, dok je u trendu, dok je u modi, dok je in, dok se lajkuje i šeruje, nego za godine i decenije. i duže, sa puno pažnje, ručno stvarano… i za amiše i za urbane duše. za radnike i za umetnike. (ok, za one sa lovom, ali tako je to…)

iako mu to, sigurna sam, nije namera, p a u l   h a r n d e n je jedan od onih koji podstiču. edukuju, menjaju… jedan od onih koji nam baš trebaju.

galliano voli da nosi ono što paul stvara. meni se svidelo to što je rekao za njega da je “v e r y   g r e t a   g a r b o“…

o ovom povučenom od javnosti stvaraocu iz brajtonu (rođenom u kanadi) zna se koliko on dopušta da se zna. postoji tek jedan intervju i to samo u papirnom izdanju some/things magazina,,,( broj iz septembra 2011, razgovor vodio derek thomson). i odlomci tog razgovora po internetu.  nešto video zapisa njegovih i o njemu. i fotografije njegovih kreacija, od cipela do šešira. (toliko od toga bih volela da nosim. jer, znaš, ponekad i materijalne stvari prave poeziju... ali, ne nosim ih. jer život u nekim zemljama, poput ove moje, tek je kod prozaičnosti stao…)

neko je primetio da postoji sličnost između josepha beuysa i njega. složila bih se i tu. i baš mi se sviđa što ne posećuje partije i sva ta kao obavezna, oficijalna smaranja. prodaje po probranim mestima (dover street market u londonu, autumn sonata, shanghai… ). cenim da bi se njegovi šeširi svideli i mačku dr seussa. i neobičnom (sjajnom!) kineskom umetniku sa imenom luo xu (o kome se spremam da pišem)…

pravi i muziku i kratke filmove…. i nameštaj. i fotografiše. a nosi ga na pr. i richard serra.

i diane keaton, kojoj je jedan od omiljenih kreatora.

diane keaton, vanity fair cover photographed by annie leibovitz, steal her style vickiarcher

diane keaton za vanity fear, annie leibovitz

Paul Harnden at work

paul  harnden stvara

Paul Harnden Shoemakers - Google 検索

sve te cipele… 

Paul Harnden Red Shoe. My life would be complete if only I owned a pair of these!!!!

paul harnden

paul harnden

Paul-Harnden-womens-jacket.

Paul Harnden:Paul Harnden (ポールハーンデン) コート/買取実績/ナチュラル系ブランド宅配買取専門店ドロップ[drop]

Paul Harnden - Wool Twill 4 Button Blazer Jacket by Evergreen Consignment

Paul Harnden Shoemakers Women's Black Jacket 50% Wool 50% Linen

This is Paul Harnden's view of the world.

http://www.paulharndenshoemakers.com

https://vimeo.com/82275312

Paul Harnden Shoemakers www.autumn-sonata.com

autumn sonata, shanghai

http://www.song.at/songsong/paul-harnden/

screening: let them believe (2014), paul harnden and stuart pitkin, 3rd october, 19:30, 20:30.

let everything that’s been planned come true
let them believe
and let them have a laugh at their passions
because what they call passion actually is not some emotional energy
but just a friction between their souls and the outside world
and most important let them believe in themselves
let them be helpless like children
because weakness is a great thing and strength is nothing
when a man is just born he is weak and flexible
when he dies he is hard and insensitive
when a tree is growing it is tender and pliant
but when it is dry and hard it dies
hardness and strength are death’s companions
pliancy and weakness are expressions of the freshness of being
because what has hardened will never win.

 

 

Oglasi

Missing my playground

nedostajalo mi je ovo mesto. bila sam negde drugde. i fizički i na sve druge načine. neka mesta su me radovala, a neka bolela. život je  rolerkoster. gore, dole, sporo, brzo, suludo…volela bih da smo svi zdravi, dobri, ispunjeni i radosni. ali, nismo…

kada više ne mogu, kada sam poluprazna, a ne polupuna čaša moram da dopustim da me lepota pronađe. to je moj kiseonik. moj način opstanka. i ostanka.

sećaš se onog prošlogodišnjeg spota solange za pesmu “cranes in the sky“? na samom početku ona nosi tu famoznu ružičastu jaknu.

pogledaj:

ta jakna, pulover ili štagodveć napravljena je od memorijske pene. pene koja pamti pokrete tela koje je nosi. umetničko je delo berlinske multidisciplinarne dizajnerke nadine goepfert.  ovo je njen site: nadinegoepfert.com

svi njeni komadi su konceptualni. fluidni.  egzistiraju na tankoj granici između odevnog predmeta i skulpture. nadin kaže da je apsurdno da se danas telo više prilagođava odeći, nego odeća telu. njeni komadi od memorijske pene pamte govor tela, telo ih preoblikuje… materijal koji nas se seća. koji zna ko smo ispod njega. istovremeno taj materijal utiče na telo, na pokrete i ponašanje onoga ko ga nosi. i još nešto – ta ružičasta memorijska pena nastavila je da postoji i kada ju je solange skinula… polako vratila se onome što je bila na početku…

lepota br. 2

(opet negde tamo između umetnosti i mode)

lepota koja dolazi iz daleka, iz kine. slike i haljine. želim ih sve. i slike. i haljine. umetnik je lu jian jun. rođen 1960. u godini gladi i nemaštine. imao je bolno, tužno detinjstvo, spas je tražio i našao u slikanju. dečak je postao i profesor slikanja, na shandong academy.  slika simetrične slike tih zagonetnih, usamljenih žena. one sede, a haljine šušte. šušte… na putu svile.

吕建军

Lu Jian Jun (吕建军; aka Lu Jianjun, b1960, Hangzhou, Zhejiang Province, China; based in Danville, California)

Lu Jian Jun (吕建军; aka Lu Jianjun, b1960, Hangzhou, Zhejiang Province, China; based in Danville, California)

Lu Jian Jun (aka Lu Jianjun, b1960, Hangzhou, Zhejiang Pr, China)

Lu Jian Jun (吕建军; aka Lu Jianjun, b1960, Hangzhou, Zhejiang Province, China; based in Danville, California)

artist Lu Jian Jun (aka Lu Jianjun, b1960, Hangzhou, Zhejiang Pr, China)

lu jian jun 

lepota br. 3

marina abramović. konačno je na srpski prevedena njena knjiga “prolazim kroz zidove“. pročitah  je u dahu. na str. 187. marina piše:

“otišla sam u yamamotovu prodavnicu i kupila fantastičan komplet: crne pantalone, asimetričan sako i belu košulju kojoj viri samo jedan vrh kragne. još posedujem taj komplet i mogu bilo kada da ga obučem – to je klasika. taj komplet doneo mi je otkrovenje. bio je toliko udoban i elegantan; u njemu sam se naprosto osećala. nisam mogla da poverujem u kojoj meri je izmenio moj stav prema najobičnijem hodanju ulicom. osećala sam da sam prelepa. “

u intervjuu za anOther magazine pominje opet mog omiljenog dizajnera:

would you describe fashion as a language and a discourse, as barthes did?
fashion plays an important role in all cultures and it is definitely a language. recently, i looked at the film wim wenders made about yohji yamamoto. he said that in the past if somebody went to sleep and put their clothes on a hanger, just by looking at the hanger you would know if the person is a cook, gardener, artist, writer etc. the clothes exactly described the profession. now it’s not like that anymore. fashion makes the language, so that you can be whatever you want.

about soul

http://www.phaedostudios.com/

unFlop

unflop.it

“i  want to convey to people the idea of something pure, a different point of view on what china has to offer.” (zhu zhu)

ovogodišnju “slobodnu zonu” sinoć  je otvorio film “liberation day” (o-d-l-i-č-a-n) mortena traavika. na jednom mestu ivan jani novak govori o tome kako govore ljudi u severnoj koreji, a  kako govorimo mi, ostali. njihov govor je čist, čak naivan, slobodan od našeg cinizma i ironije… “i  want to convey to people the idea of something pure..”

zhuZhu (38) je avangardni dizajner koji dolazi iz kine. studirao na institutu lepih umetnosti u sečuanu, potom  na čuvenom londonskom central saint martinsu, a prvi je dizajner iz kine koji je pohađao kraljevsku akademiju lepih umetnosti u antverpenu. onda se vratio u svoju kinu…

phaédo je osnovao 2014. u gradu hangdžou, na istoku kine.koncipirao ga je kao svoje jedinstvo istoka i zapada. starog i novog. radi samo sa prirodnim materijalima. i ručno ih boji. na tradicionalan način… organic.

zhuzhu

zhuzhu, photo by attila

meni je prelepo to što se jedan modni brand zove po platonovom delu. to mi je tako obećavajuće. kada sam danas na instagramu kineskog butika sa najlepšim imenom na svetu – “autumn sonata”, otkrila ovaj brand srce mi je zaigralo od radosti. phaedo (fedon ili o duši) je naziv platonovog dijaloga o besmrtnosti duše. iza ove ideje stoji poštovanje prirode i potraga za ličnom slobodom. na temelju te filozofije zhuzhu stvara svoj svet, tako je u milanu zimus predstavio svoju prvu kolekciju “from things to form”, na kojoj je strpljivo i posvećeno radio tri godine u svom studiju smeštenom u pećini.  pokazao je nešto drugačije. nešto baš zen. modnu reviju koja je bila nešto više  – i umetnička instalacija, na kojoj su pored modnih kreacija izložene fotografije (zapazila sam i jednu fotografiju georgie o’keeffe!) i keramika koju je stvarao svojim rukama. odudarao je od ostalih glamuroznih i komercijalnih revija u milanu… neko je napisao da je zvucima iz prirode (koji se čuju i na njegovom sajtu) započeo svoje konceptualno, duhovno i emocionalno putovanje. sve to se vidi jasno kao dan i na njegovom  instagram profilu. atmosfera, fotografije, njegov mali vrt (“ko čuva ovaj vrt, vrt tako divan i zelen?”), keramika… pogledaj i ti to instagram mesto, koje uopšte nije instant: @phaedostudios.

a ovo je zhuzhu rekao za italijanski vogue:

as for me, i have always been concerned with what i want to do rather than the external environment, because only in this way i can concentrate and think of how to do things. i used to study fashion design, but now i am more curious about other disciplines, such as space design, pottery and even cooking. all this is very fascinating.

is craftsmanship a signature element of the brand ? if yes, what makes an artisanal product more special than a fashionable one?

yes, craftsmanship is at the core of phaédo studios. as for me, hands can make people devote all their energy and minds to create one single thing, and this gives to objects a warm touch, a soul.

ja sam kupljena…

‘from things to form’ by ZhuZhu  + phaèdo

photos by zika liu

 

_MG_5181

photo by attila

Phaédo MFW - Fall 2017

Phaédo na Triennale di Milano

Phaédo - MFW dress

photos by manu luize 

sada i tamo

http://xuan-paris.com

 

xuan | haute couture fall winter 2017/18 by xuan-thu nguyen 

možda je izlaz u ignorisanju… sveta ignorancija… biti sada i ovde. a opet… moguće li je? ako sebe pitam, odgovor je “da”. nije baš moguće na prvu loptu, ali višedecenijskim treningom dođeš do toga. možeš da budeš tu, sada i ovde, a i tamo kuda ti duša ide. sada i tamo. tamo, ovde, to je ionako relativno? čitala sam danas neki tekst o žoze omiljenom murinju i kaže da je sa godinama naučio da pobeda nije isto što i otići na mesec, ali ni da poraz nije pakao. tako nekako je rekao. pa, ako je moguće posebnom, moguće je, valjda, i još nekom. da uđeš u tajnu spoznaju da sve što možeš da zamisliš stvarno je. ovo nije new age filozofija, ovo je picasso, da se razumemo. evo ja se sad, ovog trena, krećem ka jeseni, miholjskom letu, da budem preciznija. blage temperature, 25-26 stepeni, ne više, blagi vetar, poneka osvežavajuća, izdašna, ali ne olujna kiša, ona posle koje je sve puno ozona… a ja se šetam po parku, i kuda god poželim i dišem punim plućima.

dizajnerka xuan-thu nguyen (skraćeno: x-tn)  je  rođena u vijetnamu, a odrasla  i obrazovala se u holandiji.  živi i stvara u parizu. prvi  je dizajner vijetnamskog porekla koji je postao član francuske haute couture federacije, rame uz rame sa svim onim velikim imenima svetske modne scene. u jednom tekstu neko je rekao da je ona ohrabrenje i osveženje u svetu brze mode i jeftine radne snage. posvećena  je kvalitetu i u pogledu izrade i u pogledu izbora materijala (samo najbolji i uvek prirodni), dugmadi, ukrasnih detalja, poznavanju tradicionalnog veza etc. etc. jednom rečju, ona je pravi maker.  beskompromisna je i ne daje pet para za stvari poput sezonskih ograničenja u pogledu boje i izbora materijala. nema dizajnerski tim, sve sama dizajnira. ima svoju poetiku i njoj je posvećena. stvara delikatno, senzibilno i šik! tamo u svojoj glavi. sada.

go girl!

fotografije sa revije preuzete odavde

xuan-thu nguyen: i design for the woman who loves to mix art into every day life. i may design the garment, but they are only the canvas. i want every person who wears my designs to mix their own style, memories and life experiences to make each piece their own.

Фотографија корисника Lola Cendar

odavde

a ovo je ona:

about

pogledaj kako je moguće sačuvati ono lepo što će proći. xuan to zna. njena kolekcija spring / summer 2017:

evo šta je frank cierpial napisao kada je video ovaj njen rad:

 walked up to the most dreamy paris apartment and proceeded up to the presentation. once there, i was met with a major surprise. all of the clothes were encased in ice sculptures. between new york and paris, i can honestly say that i have never seen anything like it. the colors were light and the fabrics were very light too. at times, they were almost transparent. when you see an innovative presentation like that, the only thing you can do is steal an interview with the designer. so that is exactly what I did.

the designer is an adorable little lady named xuan-thu nguyen and she is of dutch and vietnamese decent. of course at first, i told her what everybody else did. i told her how beautiful her collection was and that the presentation was amazing. i told her how i felt, that i have never seen anything like it and i wanted to learn more about where this idea came from. so i asked. the first thing she told me was that she was thinking about summer and sitting under the sun with a cold refreshment and how that feels. as her designs are expressions of her inner feelings, she started to wonder how she could capture that moment. she went on to say that she wanted to « freeze » this moment and the ice sculptures were her way of freezing this moment.

prijatno veče. budi tamo gde želiš da budeš. i sačuvaj/zamrzni sve lepo da te hladi kada živa poludi u termometru i da te greje kada se sve okuje u led. sve je moguće. kao što je i sve nemoguće. but…  pogledaj foto ispod.

 

falling in love with poetry

opet je pretoplo i o5 mi je, i pored svega, ostanak u stanu bolja solucija, nego da se kuvam napolju. dovezem se sa posla na svom konju vranom (aka biciklu), odradim popodnevnu siestu i onda putujem. sajber prostorima. kuda god mi duša zaželi. od azorskih ostrva (u znak sećanja na vladimira majakovskog, dan uoči njegovog rođendana) do jednog prelepog apartmana na east village, nyc adresi.

 

azores islands

ja sam se rodio, sisao isprva
živeo, radio, i starost ce doći…
evo, i život kao azorska ostrva će proći.

(vladimir majakovski (19. jul 1893-14. april 1930) , plitka poezija na dubokim mestima)

majakovski, portret koji je napravio rodčenko 1924.

u new yorku je cleo wade i njen dom. poseban i ljubak kao što je i ona. i njeni stihovi koje piše na smith corona pisaćoj mašini pastelno roze boje! svoju poeziju objavljuje na instagramu i na zidovima. virtuelnim i pravim pravcatim. ona je i likovna umetnica. i feministkinja. i društveno odgovorna i angažovana osoba koja na različite načine podržava i bodri one čiji se glas ne čuje. a ni moda joj nije strana, zapravo radi se o njenom stilu. i jasno je da ga takve osobe imaju. i model je, ali i saradnik modnih magazina. i stilista. u upravi je the national black theatre u new yorku, tačnije u harlemu. poznata je po art instalacijama sa porukama, poput one ogromne 2015. u new orleansu koja se zvala “respect”. to je, u stvari, emotivno ljubavno pismo njenom rodnom gradu new orleansu, deset godina nakon što je uragan katrina potopio gotovo 80% ovog grada i odneo skoro 2000 ljudskih života. na  billboardu u istorijskoj, francuskoj četvrti stoje njeni stihovi.

a na internetu njena adresa je: www.cleowade.com

cleo:  i called that poem respect because when you really look into the definition of respect, it means to have deep admiration for what someone has been through.

GP2A0299-hero

photo marianna massey, modna saradnja koju je cleo imala sa zero + maria cornejo’s resort ‘17 capsule collection

 

GP2A0936_pp

Резултат слика за cleo wade are you ok

 

Image

photo meredith jenks

 

 

cleo o sebi kaže “i describe myself as a maker. i get up every morning and try to make things. sometimes it’s on paper, and sometimes it’s on a wall. every day i have the intention of building community with others through creating” 

c l e o  w a d e

“the best thing about girl power is that over time it turns into woman power.”

 

cleo wade: ‘i think that whenever we are able to allow art to be a form of storytelling that shares the beauty, fragility, vulnerability and power of our humanity, then we are doing a public service. when you share your truths and your stories, you give other people permission to do the same. we have so much more power to see each other and free each other than we think. i just try to focus every day on storytelling.’

a ovako je vidi vogue:

Cleo Wade

cleo

Резултат слика за cleo wade new orleans respect

“on a humid saturday last summer, a young woman with a halo of curls put on a white cotton dress and set up a booth at the hester street fair in downtown manhattan. she wasn’t selling artisanal jerky or hand-painted pottery — what she had on offer instead, as advertised by a bright-blue sign propped against a vase of yellow flowers, was “peaceful and loving conversation.” a banner above her head read ARE YOU OK? “honestly, it was inspired by lucy from peanuts,” recalls cleo wade. “she’s an icon.”

— new york times

at home

A Myrica Village

i večeras letim daleko! na ovu adresu:

 no.134 qianlong road, yangmeiling, hangzhou 310008, china
hotel: a myrica village

栖迟

daleki istok. i istok kine. xihu district, hangzhou, 10-ak minuta vožnje od slikovitog west lake. sobe sa pogledom na planine, vrt i plantaže čaja.. šest soba za osamu. beton. minimalizam. umetnost dekonstrukcije. tišina. i zen. nije za profi turiste. u lobiju čuveni kineski aesthetics & art magazin mind. i još neki probrani magazini. i knjige (npr. duchamp)…
a napolju ptice…
volela bih da ovakav bude moj prvi susret sa kinom. baš taj hotel. skriven od pogleda. a sa pogledom.
jedna devojka iz barcelone kaže da je taksista jedva pronašao ovu lokaciju. idealno.
iza projekta stoje jedan lekar, jedan arhitekta i tri biznismena. zvuči kao scenario nekog lepog i sporog filma.

naravno, moj omiljeni youTube kanal – yitiao

https://aff.bstatic.com/images/hotel/max500/111/111901410.jpg

https://aff.bstatic.com/images/hotel/max500/112/112272595.jpg

https://aff.bstatic.com/images/hotel/max500/112/112272600.jpg

http://myricavillage.com/

fotografije srećnih posetilaca možeš da vidiš ovde:

https://www.dianping.com/newhotel/13925391

pa, laku noć.

 

i opet velika lepota…

kasno sam noćas legla, a jutros se rano probudila. well, pred put me uvek uhvati nervoza… polubunovna već u krevetu posegnula sam za mobilnim. i prva stvar koju sam videla ostavila me je bez daha. ali, zaista. evo ne prestajem da gledam taj jednominutni video. noćas sam pisala taj post “la grande bellezza” i, očito, još sam na tom talasu.

evo ovo sam videla:

brend poetičnog imena ageless einzelgänger, kolekcija ss18. iza ovog  avangardnog, anti-fashion brenda sa sopstevnom estetikom koja slavi minimalizam i bezvremenost, stoje kie hye lee i jin lee koje već neko vreme pratim na instagramu. (@agelesstheofficial.com , @kleeheelk , @jin0.1 ) gledam njihove šetnje po ulicama i parkovima new yorka… oboje besprekorno stilizovani, sofisticirani, uvek u crnom, baš  kao ime njihovog dela – ageless einzelgänger (einzelgänger na nemačkom znači “usamljenik”) . i jedan pas. i pokoji prijatelji senzibiliteta nalik njihovom. tako zen. pritajeni, fragilni, zagonetni, tajanstveni… kao da nisu iz ovog vremena. kao da se izašli iz nekog murakamijevog romana…  o njima znam samo na osnovu njihovih fotografija i fotografija njihovih modela. tek tu i tamo pokoja reč. na njenom instagram profilu piše: anti current fashion… i da sakuplja yamamotove vintage komade! njih dvoje definitivno nisu samo dizajneri odeće, nego i dizajneri jednog sasvim posebnog načina življenja. nepretenciozno spajaju istočno i zapadno. i posvećeno redefinišu prošlost. stvaraju kostime za film, balet, pozorište…

na njihovOm, isto toliko pritajenom, diskretnom sajtu, piše da materijali za njihove kolekcije dolaze iz japana, iz jedne stare fabrike u nagoyi. krajem meseca predstaviće najnoviju kolekciju u parizu.

ovo je adresa njihovog sajta:

http://www.agelesseinzelganger.com

Фотографија корисника Ageless Einzelgänger

na njihovoj facebook stranici kažu:

ageless einzelganger; sketched in new york, hand-made in japan, and presents in paris. as anti-fashion garment designers, our goal is to preserve traditional craftsmanship that are not only involved in creating garments, but to continue the beautiful legacies, cultures, and histories that have been left for our generation.

our approach to designing garments and developing our narrative comes from surrealistic visuals and sounds. but when our imagination comes to reality, we focus on actual functionality that one will wants to wear in daily life and age together.

ovaj lepi, kratki video gore koji najavljuje njihovu novu kolekciju prati muzika koju je 1906. u italji napisao sergej rahmanjinov.  prethodne dve godine je proveo u baljšom teatru, a onda je došlo do kreativnog i političkog raskida i rahmanjinov sa suprugom natalijom te 1906. prvo odlazi u firencu, a onda u mestu marina di pisa (u koje su bili zaljubljeni i gabriele d’annunzio i eleonora duse o kojima sam pisala ovde) iznajmljuju vilu. tu su dolazili putujući lokalni muzičari i pred slavnim maestrom pevali, svirali, a jedna od njih je volela da mu svira polku, čiju je melodoiju rahmanjinov ovekovečio u delu “italijanska polka“… kompozicija u isto vreme vesela i melanholična privukla je pažnju i ove dve tanane duše. razumljivo.

сергей рахманинов sa kćerkama

kie hye lee leti, sanja, diše ulicama new yorka…

kie hye lee i jin lee

ja ću još jednom ovo da pogledam i odslušam:

laku noć.