Category Archives: passion

sun jun

u priči “sovina kućica” japanski pisac toshiyuki horie piše o mladom bibliofilu iz tokija koji će francuskinji koju je sasvim slučajno sreo, a koja je došla na neko vreme u tokio, pozajmiti knjigu koju je napisao roland barthes. u knjizi su i barthesove fotografije nastale prilikom njegove posete japanu. devojci je pažnju privukao portret jednog istočnjaka. ona koja je tada prvi put u rukama držala neku knjigu ovog svog sunarodnika. smatrala je da je na fotografiji kinez, a ne japanac i da postoji nešto veoma erotično u tom portretu. mladi japanac je pak u tom portretu video jedan od znakova koje je barthes video u japanu. btw, barthes je bio i u kini. u japanu prvi put 1966,  godine kada sam ja rođena. po kinezima: u godini vatrenog konja. iako sam prilično nezainteresovana za bilo kakve horoskope ostadoh bez teksta kada sam pročitala portret žene vatrenog konja. to je moj hiperrealistički portret. kakogod,  evo nas u godini vatrenog petla. daleki istok me privlači nekom meni  (još) neobjašnjivom snagom. mogla bih lako da uronim u njihovu spoznaju mira i doživljaju tišine. u marakamijevom delu “o čemu govorim kada govorim o trčanju” postoji deo koji u kojem kaže:

možda je malo glupavo što ja, koji imam onoliko godina koliko ih već imam, uopšte
govorim o tome, ali želim da budem siguran i razjasnim činjenice: ja sam osoba koja voli da samuje.
da to još jednom pojasnim, ali na suptilniji način: ja sam osoba kojoj ne pada teško da bude sam.
meni to što svakog dana sat ili dva trčim osamljen i ne razgovaram ni sa kim, baš kao što
osamljen sedim pet ili šest sati za pisaćim stolom, ne pada teško, a nije mi ni dosadno. sklon
sam tome još od mladih dana kada sam, ako sam već mogao birati, radije čitao knjige ili sa
zanimanjem slušao muziku, nego  provodio vreme s nekom drugom osobom. uvek sam
mogao da smislim stvari koje sam mogao izvesti sam. (haruki murakami)

prijateljica mi je skrenula pažnju na susan cain i njenu knjigu tihi ljudi. susan je 2012. na ted konferenciji održala govor “moć introvertnih ljudi”. susan u tom govoru kaže i:

u ovom momentu se susrećemo sa predrasudama. najvažnije institucije našeg društva, škole i radna mesta, su dizajnirane za ekstrovertne osobe, i prema njihovim potrebama. takođe, trenutno slavimo i sistem verovanja koji ja nazivam novo kolektivno razmišljanje, koji podrazumeva da sva kreativnost i stvaranje dolazi sa nekog čudno društvenog mesta. (…) grupe tradicionalno slede mišljenja najdominantnije i najharizmatičnije osobe, iako ne postoji veza između dobrog govorništva i dobrih ideja, zaista je nema. tako da možda sledite osobu koja ima najbolje ideje, ali možda i ne. da li zaista želite da prepustite to slučaju? bilo bi mnogo bolje za sve da se osame, dođu do svojih ideja kada su oslobođeni pritiska grupe, a onda da se okupe i porazgovaraju o idejama u dobro regulisanoj sredini i nastave od te tačke.

 

i murakami i susan dodaju da nikako ne treba shvatiti da introvertni ljudi nemaju ljubavi za ekstrovertne ljude i potrebu za društvom drugih ljudi i za razmenom mišljenja sa njima.  susan to ovako objašnjava:

smatram da je važno da u ovom trenutku istaknem da ja volim ekstrovertne osobe. uvek naglašavam da su neki od mojih najboljih prijatelja ekstrovertni, uključujući i mog voljenog muža. naravno, svi se mi nalazimo negde na skali između ekstrema introvertno-ekstrovertno. čak je i karl jung, psiholog koji je popularizovao ove pojmove, rekao da ne postoji isključivo introvertna ili isključivo ekstrovertna osoba. rekao je da bi takav čovek trebalo da bude u ludnici, ukoliko bi uopšte postojao. neki ljudi se nalaze tačno na sredini ovog spektra, to su ambivertne osobe. često pomislim kako su dobili najbolje iz oba sveta. mnogi smatraju sebe ili jednim ili drugim tipom. ja želim da poručim da nam je, kulturološki, potrebna bolja ravnoteža. treba nam više jin i jang odnosa između ova dva tipa. ovo je naročito važno u domenu kreativnosti i stvaralaštva, jer kad psiholozi pogledaju živote najkreativnijih ljudi, nalaze ljude koji uspešno razmenjuju i razvijaju svoje ideje, ali imaju izraženu introvertnu crtu u sebi. (susan cain)

možda ćeš se zapitati zašto ovo pišem na ovom blogu, kakve veze oba priča ima sa blogom o modi. ja sam vatreni konj iz kineskog horoskopa koji jaše sam. način na koji pišem interesuje samo manjinu. mene nikada neće pratiti horde ljudi. svako ko se bavi savetovanjem blogera rekao bi mi da sve radim pogrešno. i ja bih to shvatila, ali bih i dalje radila po svom. na početnoj stranici mog bloga, u onom delu “about me” stoji: “for fashion & art lovers, not for followers…”

Фотографија корисника Mile Magazine

možda ti je sad jasnije zašto ću danas pažnju da poklonim kineskom fotografu koji se zove sun jun (孙郡) i pravi fotografije koje su više od fotografije, one su dah i duh istoka, veza između fotografskih zapisa istočnjačkog načina života i istočnjačkog slikarstva, onog koji je oduševljavao i van gogha. i tolike druge.

sun jun je rođen 1978, živi u šangaju. diplomirao je na akademiji lepih umetnosti, a od sedme godine je učio tradicionalno kinesko slikanje. i tako je razvio svoj sopstveni pristup fotografiji. sun jun je svoj.

i da, ovo je priča (i) o melanholiji.

http://www.sunjunphoto.com

Du Juan by Sun Jun (8):

8

Фотографија корисника Mile Magazine

LiuWen

harper’s bazaar china, december 2015

Sun Jun's Traditional-ish Chinese Painted Photos | CreativeHunt:

Резултат слика за sun jun fashion photographer

Фотографија корисника Mile Magazine

Фотографија корисника Mile Magazine

fashionphotograph By Sun Jun:

Oglasi

2 komentara

Filed under art, china, design, east, fashion, passion, philosophy, photography

Zhu ChongYun

„u lepom prolećnom sunčanom danu,

devojka nosi sa sobom korpu,

na seoskoj stazi bere dudove

lišće za svilene bube.“

( pesma iz prve kineske zbirke pesama „ši đing„)

ZHUCHONGYUN Wu • beginning fall/winter fashion show

no, nije proleće kao u pesmi. zima je. hladna zima. a hladne zime me uspore. bezmalo parališu. nisam za akciju. (što i nije tako loše, jedan je od puteva da se približim tišini.) prikuju za krevet. a krevet pun knjiga, časopisa, beležnica, olovaka, flomastera i kojekakvih uređaja kako bih bila u toku sa svetom, non-stop, kao da sam ratni izveštač ispod jorgan planine. (a jasno je da bez tih uređaja za praćenje tokova sveta više bih bila u kontaktu sa tokom svoje svesti. i podsvesti… ) prateći svetske tokove naiđoh na nekoliko fotografija na kojima su uhvaćeni neki meni zanimljivi modni trenuci. trenuci lepote i harmonije. i kako je daleki istok stigao do juga evrope. do italije. a nekada su evropljani odlazili na daleki istok po svilene bube i svilu kako bi tu smirujuću lepotu doneli ovde. sada ona stiže sama. na krilima kapitala i filozofije da tiha voda breg roni. zhu chongyun je od 2014. na čelu italijanskog brenda krizia (koji je 1954.osnovala jedna druga žena, mariuccia mandelli). kriziu je, zapravo kupila marisfrolg fashion group iz shenzhena koju je zhu osnovala kada je imala samo 29 godina. zamišljam tu 1993. u kini i nju kako započinje svoj posao. pretpostavljam da tada i tamo nije bilo jednostavno biti žena (kao ni bilo gde na ovom svetu) i početi da gradiš svoje snove. ljudi sa dalekog istoka i mi zapadnjaci imamo sasvim drugačiji doživljaj vremena. mi bismo sve i sada, a  ni su strpljivi, istinski strpljivi. volela bih da sam iz te dimenzije.

2015-06-18-1434654330-4252279-Zhu2.jpg

2015-06-18-1434654593-6470243-Zhu4.jpg

zhu

zhu

zhu chongyun

Сродна слика

zhu chongyun, verovali ili ne, rođena je 1964, a izgleda kao mnogo mlađa žena… obrazovana, ambiciozna, sposobna, smirena, nadarena, inspirisana umetnošću sveta, ali i filozofijom podneblja iz kojeg potiče. živi  između kine i italije, paralelno vodeći nekoliko brendova u kini i kriziu u italiji.

 

zhu je modni dizajner i inženjer po obrazovanju. njena prva kolekcija inspirisana je filmom  andreja tarkovskog “solaris” što meni već dosta govori o njoj.

 

2016 ss

my basic philosophy is this: slowness is speed. and vice versa. if you have built a solid foundation calmly, you can afford to decide the next moves rapidly. and run.” (zhu chongyun)

ZHUCHONGYUN SS16

 

“i enjoyed science: mathematics, physics and chemistry. and i was very good at manual things. what did i dream of? to be chosen one day as a ‘model worker,” to be recognized all over the country. i wasn’t interested at all about fashion. i thought only about studying. but my mother, who had always had a great sense of style, tried to dress me well. i didn’t find any clothes i liked, and so, because of those manual skills, i began to buy cloth for a few RMB (renminbi or yuan, literally ‘the people’s currency’ ed.) and immediately turned it into skirts and bags. the people around me started asking me where i got my clothes or found my inspiration. so i started designing clothes for others. and i have never stopped. in fact, the story is rather longer than that.  i asked my mother to let me go and explore the world. i spent my time at university reading newspapers and drinking tea. it was not my life. of course, in the china of the time, giving up a government job was a strange thing to do, especially for a girl.” (zhu chongyun)

zhuchongyun

“it has always been important for me to build a culture in my company. we dedicate most our days and our lives to work. so for me it is important to have a healthy environment and, this may be utopian, even a happy one. making beautiful things is meaningless if we don’t enjoy sharing them with others.” (zhu)

 

“i think i’ll go on working like this until i’m 60, then i’ll try to enjoy life in a different way. i won’t retire from the company, of course, but i’ll no longer be the only one in charge. but i want what i have achieved to be recognized, especially by young peo- ple, to give them hope and get them back to believing in a world of opportunity. who knows, maybe i’ll end up teaching, just like my parents wanted me to many years ago. each stage of life is different from the one before: as a little girl i was a tomboy and i wanted to be a scientist, as a young woman i was a romantic engineer, at 30 i was an aspiring manager who designed clothes, and now i am an entrepreneur full of passion. in the future, having neglected my daughters, perhaps i will compensate by being a grandmother. but i also want to travel more, make new friends. i haven’t yet had time to dream the next dream, but i know there is one.” (zhu)

由境生像,随像入境•ZHUCHONGYUN 2016 春夏女装大片

 

yoka.com

ZHUCHONGYUN “境·像”2016秋冬时装

ZHUCHONGYUN “境·像”2016秋冬时装

ZHUCHONGYUN 2016秋冬系列广告大片

ZHUCHONGYUN 2016秋冬系列广告大片

ZHUCHONGYUN 2016秋冬系列广告大片

haibao

Сродна слика

na fotografiji gore čuvena glumica zhang ziyi nosi model zhu chonngyun. photo xinhua

dole su fotografije i video sa shanghai fashion week-a iz oktobra 2015:

http://v.youku.com/v_show/id_XMTM1OTY2NjA3Mg==.html?from=s1.8-1-1.2

ZHUCHONGYUN is an internationalfashion brand that has Chinese independent values. Itis not only a clothing brand but also a brand which expresses oriental thought. It is built based on a concept of integration of thought and art to serve the high-end females having independent thought and values. Aiming at the deep desire, based on a design basis of pure and elegant, fine and simple artistic temperament, it is created to satisfy independent females who have rich inner world and peaceful attitude.

i, za kraj, njen rad za marisfrolg aw2016. ja sam in love sa njenom estetikom. da sam sada sirota mala bogatašica ne bih imala dilemu čime sebe u kupovini garderobe da obradujem.

daleki istok blizak je srcu mom…

Marisfrolg AW16

 

Komentiraj

Filed under art, china, design, east, fashion, passion, philosophy, wildsidefashion

rad hourani

na svetu ima tako mnogo trivijalnih ljudi (čijeg se društva treba kloniti, kao što nam erich fromm reče), ali srećom postoji i ona neophodna količina posebnih, kreativnih i humanih ljudi koji čine ovaj svet lepšim! boljim! posebno kada imaju i dozu intrigantnosti. jedan od njih je zasigurno i rad hourani. rođen je 1982. godine u jordanu, od oca jordansko/kanadskog porekla i majke sirijke. (od 16. godine živi u montrealu, a sada mu je svet dom.) i već ta priča o njegovom poreklu podstiče maštu i neke lepe slike. ja prvo vidim petru, grad-misteriju. petru brižljivo sakrivenu u stenama i sve njene nijanse ružičaste.

rad hourani sve to nosi u sebi. a ko je on? fotograf, video umetnik i modni dizajner koji je sa 34 godine u samom vrhu svetske mode. mogla sam i samo ove fotografije sa njegovog sajta da postavim i one bi već toliko toga rekle o njemu.

njegove kolekcije su unisex. unisex u njegovom smislu nije tek ona prva asocijacija na androgino. “unisex” u njegovom rečniku je pre svega pitanje: ko je odredio šta bi koji pol trebalo da nosi i šta ne bi trebalo da nosi? i odsustvo granica, ne samo pola, nego i godina, rase, nacije i svih drugih. ovaj samouki mladić je neko ko ne pristaje da robuje zadatim istinama. uopšte ga ne zanimaju modni trendovi. zanima ga osvajanje i pomeranje granica slobode. bavi se i svim tim drugim kreativnim stvarima, jer kao svaki razuman čovek zna da se individualnost osobe ne može izraziti samo kroz odeću. naš stil odevanja mnogo govori o našoj individualnosti, ali tu individualnost gradimo drugim sredstvima.

“i’ve never done a mood board in my life, my inspiration is always a continuation. i evolve by staying the same in style and vision: unisex, timeless, ageless, it’s always been a very clear direction, a very clear process, and very clear timing. i never make my team finish a collection three days before a show; it’s always done in advance and it’s always a very clear point of view.” (rad hourani)

“i started creating with a sense of curiosity and innocence driven by my ‘no-background’ background. no school. no teachers. no telly. no boundaries. no formatting. i like the idea of a world that we could live and shape by ourselves, only by observing. each our own. my visuals have erupted from this world of mine. they are genderless, ageless and limitless. they come from no nation, no race, no religion, yet they could be home anywhere, anytime. they exude the essence of timeless style for anti-conformist individuals.” – rad hourani

 

“EVERYTHING IS AN ILLUSION” RAD HOURAN

Резултат слика за rad hourani red

does creating a unisex and timeless aesthetic allow for freedom or does it add an element of constraint?

it’s definitely about freedom. it’s a way of being free of any limitations. unisex does not just define the elimination of gender; it’s also age, race, religion, any boundary that can divide people. the word “unisex” is the base element i took to start my language because i had to create a canvas to fit a man and a woman’s body. i think clothes are some of the first things you express yourself with. when i say unisex, i don’t only mean that you have to be androgynous or gothic; you can be whatever you want to be in a garment that you can adapt to any style you would like to adopt. my designs are to feel ageless, timeless. my clothes have no limits. (rad hourani)

 

http://www.radhourani.com

 

“i never begin by sketching actual clothes. i start by drawing architectural shapes, lines, and patterns. these shapes could be anything—furniture, buildings, anything. and from there, these ideas become a sleeve, a tunic, a heel. i remember as a young boy in jordan, my mother would get all her dresses designed at the atelier. she was always very direct in how she wanted a shoulder raised just slightly, or a hem lengthened just so. though my aesthetic is completely different to her way of dressing, i apply a similar attention to detail as she did in the fitting room.”

the garments, origami folds and geometric insets are, for the most part, produced in a palette of jet-black and/or white. “the two shades represent the masculine and feminine which we all carry inside of us,” explains rad. “i always go back to black. It is powerful—but there’s also the practical aspect. if you are paying several thousands of dollars for a garment, it shouldn’t look dirty in a day, which can be the case with white.”

“my garments are meant to be collector’s items,” he continues. “and i feel very free. i don’t care what anybody thinks. i don’t care about the trends and i am not influenced by the other designers. i am only influenced by myself and the ongoing culmination of my own life experiences.”

as for the silhouettes, if hourani is taking inspiration from architecture, he’s not necessarily following the school of antoní gaudí…not that hourani follows anyone, for that matter. his lines are strict and often vertical to help elongate the body. the result looks “slick”—a word hourani employs often to describe his aesthetic. precision is key and one imagines that each fold, pleat, and drape has been calculated with mathematical exactness. “i build layers like a sculpture,” he says. deconstructing and remapping, he once crafted a garment made of six fabrics and with it, created 22 new shapes. (rad hourani)

Komentiraj

Filed under art, design, fashion, passion, photography, wildsidefashion

after a visit to the beach…

nije me bilo podosta, jer: after a visit to the beach, it’s hard to believe that we live in a material world. (pam shaw)

zapravo, nije teško ni nakon plaže poverovati da živimo u materijalnom svetu. preočit je. teže je da shvatimo zašto živimo u tako materijalnom svetu. ili zašto smo dozvolili da to bude tako. (o, bože, ne volim da govorim u ime drugih, vraćam se na prvo lice jednine. to je i poštenije.)

čovek beži sve brže od svega onoga što ovaj zemaljski život čini lepim i dobrim. beži od slobode, od prirode, od sebe, od smisla… na delu je i antiduhovnost i antiintelektualizam. nikakav napor nije potreban ni da bi se to uočilo.

ali, na plaži zaboravim sve to. sav taj svet.  zato i volim da sam tamo od jutra do zalaska sunca. (bila bih i od izlaska kada bih naterala sebe da rano ustanem.) odeš sa dragim ljudima, smeješ se, dišeš, zatvoriš oči i pustiš telo i sunce da postoje jedno pored drugog, plivaš, roniš, voliš i meduze i velike talase, slušaš šum mora i huk vetra, gledaš u plavo i zeleno. i sve je drugo besmisleno.

posle 11 dana vratih se. u tzv. stvarnost. a kad zatvorim oči vidim talase. i plavo. i svetlost!

bitnije stvari vidim zatvorenih očiju.

zato, kad ih otvorim,  kad god mogu,  biram šta ću da gledam:

  • film “snowden” olivera stona. i slušanje muzike petera gabriela!
  • u novom “original magazinu”  čitam tekst koji je jelena đoković napisala. lep, topao i pametan putopis o ekvadoru.
  • a ovih dana ću sebi na dar da kupim “praznik beznačajnosti” milana kundere. i nadam se da to nije njegova tačka…
  • ako voliš edwarda hoppera pogledaj i ti ovaj film:

 

  • ako imaš dobar ukus za umenost i voliš nakit obrati pažnju na ovo:

moja omiljena georgia o’keeffe nosila je njegov nakit i volela njegove kinetičke skulpture. i imala ih u svom lepom domu u novom meksiku. on je alexander calder.

“i wish people were all trees and i think i could enjoy them then.” (georgia o’keeffe)

georgia o’ keeffe  i broš koji je dizajnirao njen prijatelj alexander calder

georgia o’keeffe u svom domu ghost ranch i skulptura alexandera caldera

nakit koji je calder dizajnirao

 

alexander calder, 1954

i tako, lepota je u oku posmatrača…

erich fromm nam je u “umeću življenja” skrenuo pažnju da izbegavamo društvo trivijalnih ljudi.

sebi želim da posetim plažu kad god mogu, da se okružim lepim stvarima i dobrim, kreativnim i mudrim ljudima. i  sve ružno i zlo da me izbegava i da ja izbegavam u širokom luku.

čovek ne bi trebalo  da govori lošim ljudima o onome što vidi, ali ne bi smeo ni da pokušava da ih uveri kako je slep. (erich fromm)

ovih dana moji omiljeni kreatori yohji yamamoto i rei kawakubo imaju rođendane. on je napunio 73 godine (3. oktobra), a ona (danas) 74. i nakon nedavno završenog paris fashion week-a konstatujem da su njih dvoje i dalje najmlađi kreatori na svetu.

 

…“One may have such yearnings at any age, and Kawakubo was into her thirties when she met the love of her youth, Yohji Yamamoto. There was something pharaonic about their glamour as a couple, that of two regal and feline siblings with a priestly...

 

5 komentara

Filed under art, fashion, motion, movie, music, nature, passion, water, wildsidefashion

(only) imagination will take you everywhere

od onoga što ne postoji često je više koristi i zadovoljstva nego od onoga što postoji. kao npr. od ove naše stvarnosti. u mojoj glavi postoji toliko upornih partibrejkera, ali i toliko još upornijih partijanera, maštovitijih i od praznika u rimu i crno-belog bala pod maskama koji je truman capote priredio 28. novembra 1966. (a ja se rodila dva dana kasnije) u plaza hotelu u njujorku. sama sam ih negovala, zalivala i prehranjivala.  na testovima tzv. opšte kulture za prijeme na ovdašnje fakultete trebalo bi kao kriterijum kvalitetnog odabira budućih akademaca uzeti stepen nezagađenosti stvarnim svetom oko sebe, koliko truda budući student je uložio da se distancira, uzdigne od  svakodnevne epidemije gluposti. koliki mu je stepen neobaveštenosti o budalaštinama i bespotrebnostima. da li je bacio tv (ne radio!) kroz prozor. pogledati mu istoriju prolazaka kroz internet mrežu. veruje li da ima života pre smrti… koliko mu je nivo imaginacije. o čemu sanja… zna li onu ajnštajnovu da će te logika odvesti od tače a do tačke b, a mašta… a onda stvara svoju realnost. pa, postane  realan i zahteva neMoguće…

candice bergen holding her white bunny mask / photo by  elliott erwitt

 

ovaj čovek ima 73 godine i sanja svaki dan. sanjaš, sanjaš, sanjaš i onda stvaraš sve što tvoja duša ište… tako zavoliš svet. ( danas sam prvi put čula i zaljubila se u ovu stvar: zaljubila sam se. detour. na jednom mestu kaže:”mijenja me, zaljubila sam se zaljubila sam se u sebe”, neophodan preduslov za zavoleti svet…)  a tako svet postaje i lepši i bolji. pošto sanja, yohji yamamoto je jedan od malobrojnih koji zna. od onih koji menjaju sve(t). pogledaj kako priča, kako se osmehuje…

 

prva tragedija: opšte obrazovanje, obavezno i pogrešno, koje nas sve gura u istu arenu, u kojoj sve hoćemo da postignemo po svaku cenu. po toj areni tumaramo kao neka čudna i mračna vojska, naoružana pištoljima i gvozdenim šipkama. odatle ona, prva klasična podela, po kojoj treba „biti uz slabije“. ali, ja kažem da su, na neki način, svi slabi, zato što je svako žrtva. i svako je kriv, zato što je spreman da se upusti u tu ubilačku igru posedovanja. naučeni smo da imamo, posedujemo i uništavamo. (pier paolo pasolini)

 

pasolini & anna magnani u veneciji 1962.

maria callas & p.p. pasolini 1969.

a ovogodišnji filmski festival u veneciji bići prava gozba, wim wenders, terrence malick, paolo sorrentino … e, buduće akademske građane valjalo bi, ipak, propitati šta su propratili od tih remek-dela. sad idem da gledam na rtv 1 “melanholiju“. kad već nisam bacila tv kroz prozor, barem nešto dobro da vidim tamo.

i još ovo. jer njegove reči znače. i onda kada jeziku, rečima, kaže: adieu… jasno je, ne znam koga od ovih ljudi pomenutih u postu više volim… godarda, pasolinija, yamamota, malicka…

2 komentara

Filed under art, fashion, meditation, motion, passion, philosophy, photography, wildsidefashion, yohji yamamoto

new york and new nordic movement

jutro nakon neprospavane noći. a moram na posao (kad nisam vlasnik svog vremena…). vuku se sati. i, konačno, vreme je. povratak kući. pretoplo. ulazim u taxi prijatno klimatizovan. automobil čist. na zadnjem sedištu ja. sedim i ćutim. nesposobna i da mislim. tek postojim. u raljama umora. i onda krene ova stvar:

i SVE  se promeni. za tren!  sve je perfectly imperfect. i pomislim kako li je tek nekom ko se vozi ulicama tog Grada i sve mu je krenelo na bolje, i zna da sve može i želi…

pitam se šta je manjkavo u samom postojanju? biti deo tog spektakla nije li već privilegija? to što imaš mesto i posmatraš, upijaš zvuke, slike, vibracije, pratiš svoj dah… kada se, ako si alpinista, popneš na vrh planine imaš li osećaj nemoći što ne pomeraš oblake, što ne vedriš i ne oblačiš? ili kada dođeš do vodopada izjeda li te čežnja da ga zaustaviš?a sopstveni život nije nikakvo manje čudo od planinskog vrha i huka vodopada.

da li sam ti pričala o henriku vibskovu?

doneo je nordijski dizajn i u njujork. voziš se tako taksijem, na pravom si mestu,  sinatra se čuje sa radija, račun ti je dovoljno pun i imaš ovu adresu: 456 broome street 10013, nyc.  uđeš i vidiš ovo:

photo by kseniya baranova

ili ti je bliži copenhagen? krystalgade 6, copenhagen k 1172

ovde ćeš videti šta on sve radi:

http://www.henrikvibskov.com

ovaj strastveni i baš visoki kreativac koji kao da se sve vreme igra, osim što je modni kreator  je i reditelj, i bubnjar, i unutrašnji dizajner, i likovni umetnik, i kostimograf, i scenograf, i predavač… za modni dizajn školovao se na najboljem mestu, u londonu, na central saint martinsu. rođen je 1972. njegove modele nosili su: björk, the arctic monkeys, franz ferdinand, lou reed, devendra banhart…

znam da, ko god da si i gde god da si,  izbombardovan si informacija 7/24, ali možda budeš hteo ove video zapise da pogledaš. možda te to što henrik radi ponese, uznese… kakogod, da budem iskrena, ovo pišem sebi. onoj šćućurenoj, radoznaloj, na dnu mog bića. ili  za jednu ili dve baš takve iste. ne zavaravam se da horde i horde ljudi hita da pročita ovo. nikad me nije ni zanimalo da budem po ukusu mnogih.

”you can walk into a room with hundreds of people and without talking to any of them, you feel attracted to one.” henrik vibskov about fashion and how it resembles art even though it has another speed. (louisiana channel)

kada on predstavlja novu kolekciju to je mnogo više od modne revije.  a i modeli su mnogo više od mode. vidi:

 

“it is important not to lose your sense of humor. without humor, we would be computers. many of my concepts or visions have humorous dimensions,” he says.

paris fw, june 2016,  ss 2017 – ‘the salami kitchen of the non-exi-stent’ where the opposites meet.
morals and sensibility vs. desires – the latest health trend vs. letting one self go to hedonistic pleasures. (photos by victor jones)

nika: what inpires you?

vibskov: just by walking or sleeping, things hit you. inspiration comes from everywhere. western, non-western cultures—i’m open-minded. i love to travel. but not only for inspiration. alas, timewise, i have a problem with that. touring, museums, designing, babies.

interview magazine

“creativity cannot be forced or given boundaries. i enjoy placing

myself in the midst of the unknown. it is then that i can learn

and adapt to things completely new. i use my eyes and my brain.” 

henrik vibskov, 2013

fotografije sa njegovog bloga

 

hint magazine

hint magazine: is there a difference between the design world and the music world?
henrik: not really. for me, it’s the same attitude, just playing with identity. dressing up, less fashion, more costume, but i’m still trying to build a something that people respond to.

 daelim art museum  seoul, south korea , 2015.

http://www.vibskovemenius.com/

the fringe je projkat na kojem radi sa vizuelnim umetnikom emeniusom.

kinfolk je takođe skrenuo pažnju na henrikov rad. evo u ovom tekstu.

Komentiraj

Filed under art, design, fashion, movie, music, nature, passion, philosophy, photography, wildsidefashion

your hat number

imam potrebu da kažem da ne delim nikakve savete kako bi trebalo/moralo/bilo poželjno da se obučeš, ponašaš, hraniš, rešavaš ovo ili ono… a primećujem da se ljudu sve više vrte u tom krugu, neko je nešto kao spoznao i sada to nudi, prodaje, preprodaje, preporučuje… a drugi to i očekuju, jer im je mnogo lakše da se oslone na tuđe iskustvo, stavove. mišljenje, ukuse… nego na svoje. tako nekako i funkcioniše sadašnji svet. od politike do šminkanja. autentičnost i individualnost nisu visoko kotirane vrednosti. životno iskustvo mi govori da oni koji su olako skloni da savetuju obično su najnesigurniji u tu svoju spoznaju. bez pretenzija delim svoje impresije o lepim stvarima iz sveta oko mene. ili daleko od mene. ozarim se kada otkrijem one koji su u iskrenoj i srčanoj potrazi za svojom suštinom. za svojim u stalnoj promeni bićem.

u prethodnom postu o moskovskom brendu infundibulum video si osim čudesno lepih i jednostavnih muških odela i neobične šešire koji kao da su došli iz nekih davno prošlih dana. potpisuje ih brend your hat number. iza njega stoje dve mlade žene: dilya baynazarova ( диля байназарова, dizajner obuće) i lena kostryukova (лена кострюкова, dizajner odeće). geslo im je: stvari treba da govore same za sebe.

materijali: prvoklasna ovčija vuna i zečje krzno. sirovine evropskog porekla. i prirodne. čak su i kutije u koje se pakuju drvene. tradicionalni način obrade. dobro poznavanje zanata. manufaktura. svaki model ima limitiranu seriju…

uostalom, pogledaj fotografije, same će ti reći svoju priču… zapravo, to nije priča, nije proza, nije ni tek moda. to je poezija!

http://yournumber.me

Особенно по душе пришлась эта фотография Алины @alina_palto в шляпе Your Hat Number 332. Глядя на эту фотографию хочется собрать дорожный саквояж, упаковать шляпы в деревянные коробки и на ландо отправиться в Петербург. Алина 🙏 огромное спасибо за погружение в XIX век.

Your Hat Number 316 & 132

Your Hat Number 3341 & 316

Your Hat Number 316 Your Clothing Number 354 Your Shoes Number 644

Your Hat Number 361Одежда: Gaito @gaito.clothingФотограф: Катя Туркина

Your Hat Number 3341

Продолжаем рассказывать про #liveofyourhatnumber. Отдельное внимание заслуживают Your Hat Number 553 & 554 находящиеся у @alenaseleznev. Они стали участниками в съёмке платьев которые создаёт Алёна. Особенно приятно, что фотографировала наш друг — фотохудожник @nkazakovaru, а моделью выступила @liza_katushka. Какая у вас совместная работа получилась! Наше восхищение!

Your hat number 322

Your Hat Number 322

Диля в Your Hat Number 632

Your Hat Number 2654 представлена в NEBO Concept Store.

glumac dmitri ivanov

Друзья! Хотим рассказать вам больше о нашей мастерской. Мастерская Your Number включает в себя несколько направлений: обувь и кожаные аксессуары, одежда и шляпы. На данный момент направления обуви и одежды работают в формате ателье. Но мы развиваемся и в будущем представим готовые линейки обуви и одежды. Весь процесс — от эскиза до готового изделия — мы делаем полностью самостоятельно. Это абсолютно авторский проект. Мы считаем себя ремесленниками, так как ремесло может передаваться только от мастера к ученику, а всему, что умеем, мы обучались у старых мастеров. И хотим продолжать ремесленные традиции, сочетая их с нашим мировоззрением. Нам нравится, когда вещи обладают индивидуальностью и могут пройти с нами полжизни. Так, в своём творчестве мы стараемся создавать вещи вне времени. Фотография @nastyadrozhzhina для @seasons_project

диля байназарова и лена кострюкова

Подходит к концу наша совместная акция с журналом Seasons на скидку 30% на шляпы Your Hat Number. Есть последняя возможность воспользоваться кодом “Seasons декабрь” до 14 января :)

Производство шляпного сырья.

sve fotografije su preuzete sa http://yournumber.me/

 

3 komentara

Filed under art, design, fashion, hats, nature, passion, philosophy, photography

ascetic hedonism, less havings — more pleasure

 

http://www.infundibulum.ru

 

infundibulum, prvi ruski muški brand koji je ozbiljno privukao moju pažnju. (mada, zaista dozvoljavam da sam i prosto neobaveštena) i već u delu njihovog sajta gde opisuju sebe, ko su i šta žele bila sam kupljena. pomislila sam: nema šanse da me i modeli neće privući.

infundibulum — urban ascetic menswear. we seek to integrate profound spirituality with life in a modern context.

our philosophy is ascetic hedonism: less havings — more pleasure. our collections are always capsule and limited edition.

our way is evolution of tradition. we recreate clothing using methods existed before the mass production by our own rules. it is the way the menswear could be if its evolution took a different path.

asketski hedonizam…

iza ove filozofije modne stoji илья варегин  (ilya varegin) moskovljanin rođen 1986. radio je kao prevodilac i kostimograf, a potom je završio modni dizajn na britanskoj visokoj školi  za umetnost i dizajn u moskvi. voli da šije rukom, bez mašine. insistira na kvalitetnim, prirodnim maerijalima i kupuje ih iz ruskih manufuktura, neke je spasio od bankrota. slavi udobnost, komfor i stil. smatra da odeća treba da bude funkcionalna i da što manje da ometa onoga ko je nosi, da je bez suvišnih ukrasa. asocira me na najistočnije ruske granice. i, naravno, volim to. i volim što ima sosptvenu priču, što je filozofičan. i što podseća kako su stara vremena bila dobra… ilja kaže da smo u prošlim epohama, kad je svijet još bio mlad, imali daleko manje odeće, a da smo više uživali u njoj i odabirali je pažljivije, kao da je svečanost taj čin odabira, poseban trenutak u životu…  kad su stabla bila veća… jedno odelo za venčanje, specijalne prilike, sahrane… ali, to jedno odelo bilo je šiveno po meri, od dobrog materijala, majstorski sašiveno… on zna da je osim na spoljni izgled, jednako važan uticaj odeće na unutrašnji svet onog koji je odabere, nosi… i obrnuto, of course.

kolekcije se zovu: dive, dust, wyrd, hero

илья варегин

2 komentara

Filed under art, design, east, fashion, nature, passion, philosophy

east, east, east

“i think perfection is ugly. somewhere in the things humans make, i want to see scars, failure, disorder, distortion.” (yohji yamamoto)

japanski glumac i plesač min tanaka nosi yohji yamamoto model. sa fb stranice anchoret beijing

modeli koji nose yamamotove stvari nisu klonirani. štancovani. nalik jedni drugima.nisu neposebni. bilo bi glupo i očekivati da je drugačije. ne sećam se više gde sam pročitala yamamotove impresije o ervopskim gradovima kada ih je obilazio kao student… setila sam se toga kada sam nedavno bila u atini… njihova simetrija ga nije dotakla. zato je i ostao da živi u tokiju…

simetrično… u težnji za savršenim. a savršenost je konačna. dovršena. iza nje je tačka. ne ni zarez, ni tri tačke. samo zlokobna tačka. wabi sabi je lepota nesavršenosti. kao nedovršeni japanski hramovi… kao ona kuća… da, jedna od kuća u kojoj sam u svom životu živela imala je japanski krov. i žao mi je što sam kratko bila u njoj. i što njih tri koje su živele u njoj pre mene nisu bile žive da saznam odakle ta ideja da usred dna panonskog mora podignu kuću sa japanskim krovom… ali, i ta spoznaja bi bila prilog dovršenosti…

***

yohji likes to say that “perfection is the devil”

“symmetry – the symbol of perfection – is not sufficiently human.” (yohji yamamoto)

jeffyiu:new work for Anchoret Beijing ANCHORET AW 2014 // YOHJI YAMAMOTO  Photo 攝影: Jeff Yiu  Model 模特: Wayne Lau Chi Wai   HMU化妝: 呂燕  Art Direction 美術指導 : Kayuet Nicky Chau  

anchoret beijing

ANCHORET AW 2014 // YOHJI YAMAMOTO

photo 攝影: jeff yiu

model 模特: wayne lau chi wai

HMU化妝: 呂燕

art direction 美術指導 : kayuet nicky chau

***

“it is a beauty of things imperfect, impermanent, and incomplete,”  leonard koren,

“the moon so pure a wandering monk carries it across the sand” matsuo basho

Describe yourself… I’m shy and I always wear black. Why do you like Yohji Yamamoto’s clothes? Yohji’s clothes create a mature ambience. I love the sense of cleanliness and purity that comes when people only wear black. -YUKIO NINAGAWA. Theatre Director, 76.:

describe yourself

i’m shy and i always wear black.

why do you like yohji yamamoto’s clothes? 

yohji’s clothes create a mature ambience. i love the sense of cleanliness and purity that comes when people only wear black.

YUKIO NINAGAWA. theatre director, 76.

What mistakes did you make last time?

kartice “zaobilazne strategije” brian eno

Komentiraj

Filed under art, east, fashion, passion, philosophy, photography, wildsidefashion

haider ackermann – you live your life as if it’s real

https://i1.wp.com/www.interviewmagazine.com/files/2010/12/29/img-haider-ackermann-1_112155637108.jpg

photo: haider ackermann in new york, november 2010

http://haiderackermann.be

po meni, haider ackermann je dizajner koji je sebe najbolje stilizovao. romantičarski, avangardno, stylish, nonšalantno, perfekcionistički, nomadski, mistično, poetski, divlje, smireno, dekadentno,dečački, muževno, aristokratski i klošarski… da sam muškarac volela bih tako da izgledam. zapravo i ja kao žena volela bih da nosim stvari koje on lično nosi. udobno, nabrano, sofisticirano, nemarno… sa utiskom spremnosti i za gradsku vrevu i za oluju u pustinji. za ostanak i za beg. sa osećajem slobode… razigrano…

i wanted to give women the luxury of just letting things go, of just being free.” (haider)

rođen je 1971. u kolumbiji i već kao devetomesečna beba usvojen je od strane francuske porodice kartografa i humanitaraca koji su pre njega već usvojili jednu devojčicu iz vijetnama i dečaka iz koreje. živeli su na raznim mestima, u etiopiji, čadu, alžiru, francuskoj, holandiji… zamišljam koliko to mora da je bio šaren i uzbudljiv život… nije ni čudo što je takav kakav je… nadasve egzotičan!  svoj!

u antverpenu je upisao modni dizajn na prestižnoj kraljevskoj akademiji lepih umetnosti… nije završio studije, ali se 2001. uspešno predstavio na pfw.

“my private life is not that interesting. i just want to communicate with my défilé. i like reading though i barely have time for it. let me have a cosy dinner with my friends, leave me alone. let me dream. the day when i can’t dream anymore, that’ll be the day when everything falls apart.”(haider za joyce.com)

https://i0.wp.com/www.the-dvine.com/wp-content/uploads/2014/04/haider11.jpg

i spent my childhood in africa and i didn’t know that you could make a living out of fashion until i was about 12. in algeria where i lived the islamic women wear a black shawl called a chador which was very mysterious to me and ultimately gave me inspiration. i would watch the women go by trying to imagine what they looked like beneath the shawl. the desire to understand what is beneath the clothing is the origin for my fashions and the reason why i became part of this world. unfortunately, no matter how much time goes by i still don’t come closer to understanding. (laugh). (haider ackermann)

https://i1.wp.com/www.vanityfair.fr/uploads/images/thumbs/201343/haider_ackermann_820.jpeg_north_1200x_white.jpg

haider ackermann photo mauro gonzalez

you can only design what you know.” (haider)

i’m looking for a luxury that’s a bit négligé, that can be rich but doesn’t look rich. i would love for my clothes to be timeless, for people to build a sense of intimacy with them over time. i’ve tried over the years to tell a story, with each collection a different chapter. and you hope the reader will follow you and see where the novel’s going.(4 w magazine)

for me at the moment, a woman’s manly side is what’s sexy. and i’m not talking about androgyny. i think that a woman standing strongly, fighting to be desired, is very sexual.(w magazine)

Haider Ackermann en 2003

photo giovanni giannoni

when men are being admired, when all those men are immaculate and perfectly dressed, it makes me want to be one of them. i would like to be proper dressed and i would like to be exact and sharp in my appearance. but i am not one of those men. when i dress, i want to put the garment on and everything is here with me. it’s basically a part of who i am. i’m not an anxious person. i have to feel at ease to feel comfortable. (—)  when you see the violence that is going on in the world, especially nowadays when you see what is happening in tunisia and elsewhere, i think there is also a big urge for certain beauty. it puts our lives in balance. because otherwise, where would we be? it’s a gift nowadays, to escape with beauty.(haider, interview with eugene rabkin, style zeitgeist)

photo by roberto frankenberg

 what’s had the greatest influence on your career?
h.a. the erect posture of an ethiopian woman whose legs were so long she reached the sun. (no rules)

photo by jerome bonnet

obrati pažnju i na soundtrack!

and sometimes when the night is slow,
the wretched and the meek,
we gather up our hearts and go,
 a thousand kisses deep.

(leonard cohen)

Isssue Haider Ackermann - Cover

naslovna časopisa a magazin koji je haider ackermann uredio, koji je otkrio njegovu melanholičnu stranu

Komentiraj

Filed under art, fashion, passion