Category Archives: photography

sun jun

u priči “sovina kućica” japanski pisac toshiyuki horie piše o mladom bibliofilu iz tokija koji će francuskinji koju je sasvim slučajno sreo, a koja je došla na neko vreme u tokio, pozajmiti knjigu koju je napisao roland barthes. u knjizi su i barthesove fotografije nastale prilikom njegove posete japanu. devojci je pažnju privukao portret jednog istočnjaka. ona koja je tada prvi put u rukama držala neku knjigu ovog svog sunarodnika. smatrala je da je na fotografiji kinez, a ne japanac i da postoji nešto veoma erotično u tom portretu. mladi japanac je pak u tom portretu video jedan od znakova koje je barthes video u japanu. btw, barthes je bio i u kini. u japanu prvi put 1966,  godine kada sam ja rođena. po kinezima: u godini vatrenog konja. iako sam prilično nezainteresovana za bilo kakve horoskope ostadoh bez teksta kada sam pročitala portret žene vatrenog konja. to je moj hiperrealistički portret. kakogod,  evo nas u godini vatrenog petla. daleki istok me privlači nekom meni  (još) neobjašnjivom snagom. mogla bih lako da uronim u njihovu spoznaju mira i doživljaju tišine. u marakamijevom delu “o čemu govorim kada govorim o trčanju” postoji deo koji u kojem kaže:

možda je malo glupavo što ja, koji imam onoliko godina koliko ih već imam, uopšte
govorim o tome, ali želim da budem siguran i razjasnim činjenice: ja sam osoba koja voli da samuje.
da to još jednom pojasnim, ali na suptilniji način: ja sam osoba kojoj ne pada teško da bude sam.
meni to što svakog dana sat ili dva trčim osamljen i ne razgovaram ni sa kim, baš kao što
osamljen sedim pet ili šest sati za pisaćim stolom, ne pada teško, a nije mi ni dosadno. sklon
sam tome još od mladih dana kada sam, ako sam već mogao birati, radije čitao knjige ili sa
zanimanjem slušao muziku, nego  provodio vreme s nekom drugom osobom. uvek sam
mogao da smislim stvari koje sam mogao izvesti sam. (haruki murakami)

prijateljica mi je skrenula pažnju na susan cain i njenu knjigu tihi ljudi. susan je 2012. na ted konferenciji održala govor “moć introvertnih ljudi”. susan u tom govoru kaže i:

u ovom momentu se susrećemo sa predrasudama. najvažnije institucije našeg društva, škole i radna mesta, su dizajnirane za ekstrovertne osobe, i prema njihovim potrebama. takođe, trenutno slavimo i sistem verovanja koji ja nazivam novo kolektivno razmišljanje, koji podrazumeva da sva kreativnost i stvaranje dolazi sa nekog čudno društvenog mesta. (…) grupe tradicionalno slede mišljenja najdominantnije i najharizmatičnije osobe, iako ne postoji veza između dobrog govorništva i dobrih ideja, zaista je nema. tako da možda sledite osobu koja ima najbolje ideje, ali možda i ne. da li zaista želite da prepustite to slučaju? bilo bi mnogo bolje za sve da se osame, dođu do svojih ideja kada su oslobođeni pritiska grupe, a onda da se okupe i porazgovaraju o idejama u dobro regulisanoj sredini i nastave od te tačke.

 

i murakami i susan dodaju da nikako ne treba shvatiti da introvertni ljudi nemaju ljubavi za ekstrovertne ljude i potrebu za društvom drugih ljudi i za razmenom mišljenja sa njima.  susan to ovako objašnjava:

smatram da je važno da u ovom trenutku istaknem da ja volim ekstrovertne osobe. uvek naglašavam da su neki od mojih najboljih prijatelja ekstrovertni, uključujući i mog voljenog muža. naravno, svi se mi nalazimo negde na skali između ekstrema introvertno-ekstrovertno. čak je i karl jung, psiholog koji je popularizovao ove pojmove, rekao da ne postoji isključivo introvertna ili isključivo ekstrovertna osoba. rekao je da bi takav čovek trebalo da bude u ludnici, ukoliko bi uopšte postojao. neki ljudi se nalaze tačno na sredini ovog spektra, to su ambivertne osobe. često pomislim kako su dobili najbolje iz oba sveta. mnogi smatraju sebe ili jednim ili drugim tipom. ja želim da poručim da nam je, kulturološki, potrebna bolja ravnoteža. treba nam više jin i jang odnosa između ova dva tipa. ovo je naročito važno u domenu kreativnosti i stvaralaštva, jer kad psiholozi pogledaju živote najkreativnijih ljudi, nalaze ljude koji uspešno razmenjuju i razvijaju svoje ideje, ali imaju izraženu introvertnu crtu u sebi. (susan cain)

možda ćeš se zapitati zašto ovo pišem na ovom blogu, kakve veze oba priča ima sa blogom o modi. ja sam vatreni konj iz kineskog horoskopa koji jaše sam. način na koji pišem interesuje samo manjinu. mene nikada neće pratiti horde ljudi. svako ko se bavi savetovanjem blogera rekao bi mi da sve radim pogrešno. i ja bih to shvatila, ali bih i dalje radila po svom. na početnoj stranici mog bloga, u onom delu “about me” stoji: “for fashion & art lovers, not for followers…”

Фотографија корисника Mile Magazine

možda ti je sad jasnije zašto ću danas pažnju da poklonim kineskom fotografu koji se zove sun jun (孙郡) i pravi fotografije koje su više od fotografije, one su dah i duh istoka, veza između fotografskih zapisa istočnjačkog načina života i istočnjačkog slikarstva, onog koji je oduševljavao i van gogha. i tolike druge.

sun jun je rođen 1978, živi u šangaju. diplomirao je na akademiji lepih umetnosti, a od sedme godine je učio tradicionalno kinesko slikanje. i tako je razvio svoj sopstveni pristup fotografiji. sun jun je svoj.

i da, ovo je priča (i) o melanholiji.

http://www.sunjunphoto.com

Du Juan by Sun Jun (8):

8

Фотографија корисника Mile Magazine

LiuWen

harper’s bazaar china, december 2015

Sun Jun's Traditional-ish Chinese Painted Photos | CreativeHunt:

Резултат слика за sun jun fashion photographer

Фотографија корисника Mile Magazine

Фотографија корисника Mile Magazine

fashionphotograph By Sun Jun:

Oglasi

2 komentara

Filed under art, china, design, east, fashion, passion, philosophy, photography

rad hourani

na svetu ima tako mnogo trivijalnih ljudi (čijeg se društva treba kloniti, kao što nam erich fromm reče), ali srećom postoji i ona neophodna količina posebnih, kreativnih i humanih ljudi koji čine ovaj svet lepšim! boljim! posebno kada imaju i dozu intrigantnosti. jedan od njih je zasigurno i rad hourani. rođen je 1982. godine u jordanu, od oca jordansko/kanadskog porekla i majke sirijke. (od 16. godine živi u montrealu, a sada mu je svet dom.) i već ta priča o njegovom poreklu podstiče maštu i neke lepe slike. ja prvo vidim petru, grad-misteriju. petru brižljivo sakrivenu u stenama i sve njene nijanse ružičaste.

rad hourani sve to nosi u sebi. a ko je on? fotograf, video umetnik i modni dizajner koji je sa 34 godine u samom vrhu svetske mode. mogla sam i samo ove fotografije sa njegovog sajta da postavim i one bi već toliko toga rekle o njemu.

njegove kolekcije su unisex. unisex u njegovom smislu nije tek ona prva asocijacija na androgino. “unisex” u njegovom rečniku je pre svega pitanje: ko je odredio šta bi koji pol trebalo da nosi i šta ne bi trebalo da nosi? i odsustvo granica, ne samo pola, nego i godina, rase, nacije i svih drugih. ovaj samouki mladić je neko ko ne pristaje da robuje zadatim istinama. uopšte ga ne zanimaju modni trendovi. zanima ga osvajanje i pomeranje granica slobode. bavi se i svim tim drugim kreativnim stvarima, jer kao svaki razuman čovek zna da se individualnost osobe ne može izraziti samo kroz odeću. naš stil odevanja mnogo govori o našoj individualnosti, ali tu individualnost gradimo drugim sredstvima.

“i’ve never done a mood board in my life, my inspiration is always a continuation. i evolve by staying the same in style and vision: unisex, timeless, ageless, it’s always been a very clear direction, a very clear process, and very clear timing. i never make my team finish a collection three days before a show; it’s always done in advance and it’s always a very clear point of view.” (rad hourani)

“i started creating with a sense of curiosity and innocence driven by my ‘no-background’ background. no school. no teachers. no telly. no boundaries. no formatting. i like the idea of a world that we could live and shape by ourselves, only by observing. each our own. my visuals have erupted from this world of mine. they are genderless, ageless and limitless. they come from no nation, no race, no religion, yet they could be home anywhere, anytime. they exude the essence of timeless style for anti-conformist individuals.” – rad hourani

 

“EVERYTHING IS AN ILLUSION” RAD HOURAN

Резултат слика за rad hourani red

does creating a unisex and timeless aesthetic allow for freedom or does it add an element of constraint?

it’s definitely about freedom. it’s a way of being free of any limitations. unisex does not just define the elimination of gender; it’s also age, race, religion, any boundary that can divide people. the word “unisex” is the base element i took to start my language because i had to create a canvas to fit a man and a woman’s body. i think clothes are some of the first things you express yourself with. when i say unisex, i don’t only mean that you have to be androgynous or gothic; you can be whatever you want to be in a garment that you can adapt to any style you would like to adopt. my designs are to feel ageless, timeless. my clothes have no limits. (rad hourani)

 

http://www.radhourani.com

 

“i never begin by sketching actual clothes. i start by drawing architectural shapes, lines, and patterns. these shapes could be anything—furniture, buildings, anything. and from there, these ideas become a sleeve, a tunic, a heel. i remember as a young boy in jordan, my mother would get all her dresses designed at the atelier. she was always very direct in how she wanted a shoulder raised just slightly, or a hem lengthened just so. though my aesthetic is completely different to her way of dressing, i apply a similar attention to detail as she did in the fitting room.”

the garments, origami folds and geometric insets are, for the most part, produced in a palette of jet-black and/or white. “the two shades represent the masculine and feminine which we all carry inside of us,” explains rad. “i always go back to black. It is powerful—but there’s also the practical aspect. if you are paying several thousands of dollars for a garment, it shouldn’t look dirty in a day, which can be the case with white.”

“my garments are meant to be collector’s items,” he continues. “and i feel very free. i don’t care what anybody thinks. i don’t care about the trends and i am not influenced by the other designers. i am only influenced by myself and the ongoing culmination of my own life experiences.”

as for the silhouettes, if hourani is taking inspiration from architecture, he’s not necessarily following the school of antoní gaudí…not that hourani follows anyone, for that matter. his lines are strict and often vertical to help elongate the body. the result looks “slick”—a word hourani employs often to describe his aesthetic. precision is key and one imagines that each fold, pleat, and drape has been calculated with mathematical exactness. “i build layers like a sculpture,” he says. deconstructing and remapping, he once crafted a garment made of six fabrics and with it, created 22 new shapes. (rad hourani)

Komentiraj

Filed under art, design, fashion, passion, photography, wildsidefashion

(only) imagination will take you everywhere

od onoga što ne postoji često je više koristi i zadovoljstva nego od onoga što postoji. kao npr. od ove naše stvarnosti. u mojoj glavi postoji toliko upornih partibrejkera, ali i toliko još upornijih partijanera, maštovitijih i od praznika u rimu i crno-belog bala pod maskama koji je truman capote priredio 28. novembra 1966. (a ja se rodila dva dana kasnije) u plaza hotelu u njujorku. sama sam ih negovala, zalivala i prehranjivala.  na testovima tzv. opšte kulture za prijeme na ovdašnje fakultete trebalo bi kao kriterijum kvalitetnog odabira budućih akademaca uzeti stepen nezagađenosti stvarnim svetom oko sebe, koliko truda budući student je uložio da se distancira, uzdigne od  svakodnevne epidemije gluposti. koliki mu je stepen neobaveštenosti o budalaštinama i bespotrebnostima. da li je bacio tv (ne radio!) kroz prozor. pogledati mu istoriju prolazaka kroz internet mrežu. veruje li da ima života pre smrti… koliko mu je nivo imaginacije. o čemu sanja… zna li onu ajnštajnovu da će te logika odvesti od tače a do tačke b, a mašta… a onda stvara svoju realnost. pa, postane  realan i zahteva neMoguće…

candice bergen holding her white bunny mask / photo by  elliott erwitt

 

ovaj čovek ima 73 godine i sanja svaki dan. sanjaš, sanjaš, sanjaš i onda stvaraš sve što tvoja duša ište… tako zavoliš svet. ( danas sam prvi put čula i zaljubila se u ovu stvar: zaljubila sam se. detour. na jednom mestu kaže:”mijenja me, zaljubila sam se zaljubila sam se u sebe”, neophodan preduslov za zavoleti svet…)  a tako svet postaje i lepši i bolji. pošto sanja, yohji yamamoto je jedan od malobrojnih koji zna. od onih koji menjaju sve(t). pogledaj kako priča, kako se osmehuje…

 

prva tragedija: opšte obrazovanje, obavezno i pogrešno, koje nas sve gura u istu arenu, u kojoj sve hoćemo da postignemo po svaku cenu. po toj areni tumaramo kao neka čudna i mračna vojska, naoružana pištoljima i gvozdenim šipkama. odatle ona, prva klasična podela, po kojoj treba „biti uz slabije“. ali, ja kažem da su, na neki način, svi slabi, zato što je svako žrtva. i svako je kriv, zato što je spreman da se upusti u tu ubilačku igru posedovanja. naučeni smo da imamo, posedujemo i uništavamo. (pier paolo pasolini)

 

pasolini & anna magnani u veneciji 1962.

maria callas & p.p. pasolini 1969.

a ovogodišnji filmski festival u veneciji bići prava gozba, wim wenders, terrence malick, paolo sorrentino … e, buduće akademske građane valjalo bi, ipak, propitati šta su propratili od tih remek-dela. sad idem da gledam na rtv 1 “melanholiju“. kad već nisam bacila tv kroz prozor, barem nešto dobro da vidim tamo.

i još ovo. jer njegove reči znače. i onda kada jeziku, rečima, kaže: adieu… jasno je, ne znam koga od ovih ljudi pomenutih u postu više volim… godarda, pasolinija, yamamota, malicka…

2 komentara

Filed under art, fashion, meditation, motion, passion, philosophy, photography, wildsidefashion, yohji yamamoto

new york and new nordic movement

jutro nakon neprospavane noći. a moram na posao (kad nisam vlasnik svog vremena…). vuku se sati. i, konačno, vreme je. povratak kući. pretoplo. ulazim u taxi prijatno klimatizovan. automobil čist. na zadnjem sedištu ja. sedim i ćutim. nesposobna i da mislim. tek postojim. u raljama umora. i onda krene ova stvar:

i SVE  se promeni. za tren!  sve je perfectly imperfect. i pomislim kako li je tek nekom ko se vozi ulicama tog Grada i sve mu je krenelo na bolje, i zna da sve može i želi…

pitam se šta je manjkavo u samom postojanju? biti deo tog spektakla nije li već privilegija? to što imaš mesto i posmatraš, upijaš zvuke, slike, vibracije, pratiš svoj dah… kada se, ako si alpinista, popneš na vrh planine imaš li osećaj nemoći što ne pomeraš oblake, što ne vedriš i ne oblačiš? ili kada dođeš do vodopada izjeda li te čežnja da ga zaustaviš?a sopstveni život nije nikakvo manje čudo od planinskog vrha i huka vodopada.

da li sam ti pričala o henriku vibskovu?

doneo je nordijski dizajn i u njujork. voziš se tako taksijem, na pravom si mestu,  sinatra se čuje sa radija, račun ti je dovoljno pun i imaš ovu adresu: 456 broome street 10013, nyc.  uđeš i vidiš ovo:

photo by kseniya baranova

ili ti je bliži copenhagen? krystalgade 6, copenhagen k 1172

ovde ćeš videti šta on sve radi:

http://www.henrikvibskov.com

ovaj strastveni i baš visoki kreativac koji kao da se sve vreme igra, osim što je modni kreator  je i reditelj, i bubnjar, i unutrašnji dizajner, i likovni umetnik, i kostimograf, i scenograf, i predavač… za modni dizajn školovao se na najboljem mestu, u londonu, na central saint martinsu. rođen je 1972. njegove modele nosili su: björk, the arctic monkeys, franz ferdinand, lou reed, devendra banhart…

znam da, ko god da si i gde god da si,  izbombardovan si informacija 7/24, ali možda budeš hteo ove video zapise da pogledaš. možda te to što henrik radi ponese, uznese… kakogod, da budem iskrena, ovo pišem sebi. onoj šćućurenoj, radoznaloj, na dnu mog bića. ili  za jednu ili dve baš takve iste. ne zavaravam se da horde i horde ljudi hita da pročita ovo. nikad me nije ni zanimalo da budem po ukusu mnogih.

”you can walk into a room with hundreds of people and without talking to any of them, you feel attracted to one.” henrik vibskov about fashion and how it resembles art even though it has another speed. (louisiana channel)

kada on predstavlja novu kolekciju to je mnogo više od modne revije.  a i modeli su mnogo više od mode. vidi:

 

“it is important not to lose your sense of humor. without humor, we would be computers. many of my concepts or visions have humorous dimensions,” he says.

paris fw, june 2016,  ss 2017 – ‘the salami kitchen of the non-exi-stent’ where the opposites meet.
morals and sensibility vs. desires – the latest health trend vs. letting one self go to hedonistic pleasures. (photos by victor jones)

nika: what inpires you?

vibskov: just by walking or sleeping, things hit you. inspiration comes from everywhere. western, non-western cultures—i’m open-minded. i love to travel. but not only for inspiration. alas, timewise, i have a problem with that. touring, museums, designing, babies.

interview magazine

“creativity cannot be forced or given boundaries. i enjoy placing

myself in the midst of the unknown. it is then that i can learn

and adapt to things completely new. i use my eyes and my brain.” 

henrik vibskov, 2013

fotografije sa njegovog bloga

 

hint magazine

hint magazine: is there a difference between the design world and the music world?
henrik: not really. for me, it’s the same attitude, just playing with identity. dressing up, less fashion, more costume, but i’m still trying to build a something that people respond to.

 daelim art museum  seoul, south korea , 2015.

http://www.vibskovemenius.com/

the fringe je projkat na kojem radi sa vizuelnim umetnikom emeniusom.

kinfolk je takođe skrenuo pažnju na henrikov rad. evo u ovom tekstu.

Komentiraj

Filed under art, design, fashion, movie, music, nature, passion, philosophy, photography, wildsidefashion

your hat number

imam potrebu da kažem da ne delim nikakve savete kako bi trebalo/moralo/bilo poželjno da se obučeš, ponašaš, hraniš, rešavaš ovo ili ono… a primećujem da se ljudu sve više vrte u tom krugu, neko je nešto kao spoznao i sada to nudi, prodaje, preprodaje, preporučuje… a drugi to i očekuju, jer im je mnogo lakše da se oslone na tuđe iskustvo, stavove. mišljenje, ukuse… nego na svoje. tako nekako i funkcioniše sadašnji svet. od politike do šminkanja. autentičnost i individualnost nisu visoko kotirane vrednosti. životno iskustvo mi govori da oni koji su olako skloni da savetuju obično su najnesigurniji u tu svoju spoznaju. bez pretenzija delim svoje impresije o lepim stvarima iz sveta oko mene. ili daleko od mene. ozarim se kada otkrijem one koji su u iskrenoj i srčanoj potrazi za svojom suštinom. za svojim u stalnoj promeni bićem.

u prethodnom postu o moskovskom brendu infundibulum video si osim čudesno lepih i jednostavnih muških odela i neobične šešire koji kao da su došli iz nekih davno prošlih dana. potpisuje ih brend your hat number. iza njega stoje dve mlade žene: dilya baynazarova ( диля байназарова, dizajner obuće) i lena kostryukova (лена кострюкова, dizajner odeće). geslo im je: stvari treba da govore same za sebe.

materijali: prvoklasna ovčija vuna i zečje krzno. sirovine evropskog porekla. i prirodne. čak su i kutije u koje se pakuju drvene. tradicionalni način obrade. dobro poznavanje zanata. manufaktura. svaki model ima limitiranu seriju…

uostalom, pogledaj fotografije, same će ti reći svoju priču… zapravo, to nije priča, nije proza, nije ni tek moda. to je poezija!

http://yournumber.me

Особенно по душе пришлась эта фотография Алины @alina_palto в шляпе Your Hat Number 332. Глядя на эту фотографию хочется собрать дорожный саквояж, упаковать шляпы в деревянные коробки и на ландо отправиться в Петербург. Алина 🙏 огромное спасибо за погружение в XIX век.

Your Hat Number 316 & 132

Your Hat Number 3341 & 316

Your Hat Number 316 Your Clothing Number 354 Your Shoes Number 644

Your Hat Number 361Одежда: Gaito @gaito.clothingФотограф: Катя Туркина

Your Hat Number 3341

Продолжаем рассказывать про #liveofyourhatnumber. Отдельное внимание заслуживают Your Hat Number 553 & 554 находящиеся у @alenaseleznev. Они стали участниками в съёмке платьев которые создаёт Алёна. Особенно приятно, что фотографировала наш друг — фотохудожник @nkazakovaru, а моделью выступила @liza_katushka. Какая у вас совместная работа получилась! Наше восхищение!

Your hat number 322

Your Hat Number 322

Диля в Your Hat Number 632

Your Hat Number 2654 представлена в NEBO Concept Store.

glumac dmitri ivanov

Друзья! Хотим рассказать вам больше о нашей мастерской. Мастерская Your Number включает в себя несколько направлений: обувь и кожаные аксессуары, одежда и шляпы. На данный момент направления обуви и одежды работают в формате ателье. Но мы развиваемся и в будущем представим готовые линейки обуви и одежды. Весь процесс — от эскиза до готового изделия — мы делаем полностью самостоятельно. Это абсолютно авторский проект. Мы считаем себя ремесленниками, так как ремесло может передаваться только от мастера к ученику, а всему, что умеем, мы обучались у старых мастеров. И хотим продолжать ремесленные традиции, сочетая их с нашим мировоззрением. Нам нравится, когда вещи обладают индивидуальностью и могут пройти с нами полжизни. Так, в своём творчестве мы стараемся создавать вещи вне времени. Фотография @nastyadrozhzhina для @seasons_project

диля байназарова и лена кострюкова

Подходит к концу наша совместная акция с журналом Seasons на скидку 30% на шляпы Your Hat Number. Есть последняя возможность воспользоваться кодом “Seasons декабрь” до 14 января :)

Производство шляпного сырья.

sve fotografije su preuzete sa http://yournumber.me/

 

3 komentara

Filed under art, design, fashion, hats, nature, passion, philosophy, photography

I want to ride my bicycle

ne samo zato što ih toliko puno, ali i zbog toga… ne samo zato  što je to tako stara kultura, ali  i zbog toga. i zbog, i zbog… kina je nepresušna inspiracija. i menja se. promena je konstantna. i čudesna. evo samo da bicikle. iz maovog perioda ostala nam je slika: gradska vreva, putevi zakrčeni velikim brojem ljudi ne u automobilima, nego na biciklima. grubim, robusnim, nalik jedni drugima kao i oni koji ih voze. a pogledaj sada ovo carstvo bicikala u šangaju, na adresi 667 changhua road:

Factory Five Jing'An — Shanghai

a ovako je bilo nekada:

mi u srbiji smo zimogrožljivi, pa vozimo bicikl samo kada je toplo, kada ne pada kiša, kada ne duva vetar, kada nije pretoplo… kakogod, dolazi proleće, pa hajmo da ih vozimo zajedno, svako za sebe, po gradu, van grada, do plaže, po planini, po ravnici, da dišemo, da posmatramo sve to oko nas pažljivije, pomnije, da zastanemo gde treba, kad god nam padne na pamet… jer je bolje, zdravije, sporije, lepše… jer nema boljeg načina da osetiš vetar u kosi!

alon raab u sjajnom tekstu za “world literature today” kaže da bi mogao da se organizuje jedan tour de literature sa onima koji su ionako večni:  tolstoy, alfred jarry, aldous huxley, bruno schulz, lu xun, simone de beauvoir, samuel beckett, naguib mahfouz, alain robbe-grillet, henry miller, astrid lindgren, william saroyan, ernest hemingway, vladimir nabokov…

life is like riding a bicycle. to keep your balance, you must keep moving.
albert einstein

henry miller

Salvador Dalí:

salvador dali

john lennon & yoko ono

“as a kid i had a dream – i wanted to own my own bicycle. when i got the bike i must have been the happiest boy in liverpool, maybe the world. i lived for that bike. most kids left their bike in the backyard at night. not me. i insisted on taking mine indoors and the first night i even kept it in my bed.” (john lennon)

marcel duchamp

marilyn monroe and arthur miller

na ulicama new yorka srešćete patti smith, davida byrna… david byrne je toliko ozbiljni biciklista da je napisao i knjigu “biciklistički dnevnici” koja je prevedena i srpski jezik. u uvodu knjige byrne kaže:

“krajem osamdesetih otkrio sam sklopive bicikle i, pošto su me moj posao i znatiželja vodili u razne delove sveta, obično bih jedan nosio sa sobom. isti onaj osećaj slobode koji sam imao u njujorku vraćao bi mi se dok bih okretao pedale u mnogim glavnim gradovima sveta… s te tačke posmatranja – kada čovek ide brže nego peške, sporije od voza i često je pomalo uzdignutiji od ljudi koji hodaju – razvilo mi se nešto što sam nazvao moj panoramski prozor, kroz koji sam posmatrao dobar deo sveta za poslednjih tridesetak godina – i još to radi.”

i komponovao je ovu poemu za bicikliste:

Patti Smith:

patti smith

a u svetu mode među najozbiljnijim zaljubljenicima u biciklizam je paul smith, čak je i dizajnirao jedan sjajan model za mr. porter:

SimonUpton_PaulSmith_Bike

rame uz rame među modnim dizajnerima sa paul smithom stoji i vivienne westwood. kao što vidiš, ni godine, ni londonska kiša nisu neke prepreke…

Stripes stripes, a winning combination. Circa 2011.:

vivienne westwood

vivienne westwood: runway – paris fashion week womenswear f/w 2012

public school‘s dao-yi chow i maxwell osborne, sa njihovim nyc žutim taksijem inspirisanim modelom bicikla (photo by kate hinds)

01-PanasonicCycletech.jpg

a kolekcija za muškarce issey miyake ss13 prikazana na pfw 2012 inspirisana je vožnjom biciklom po gradu

neki su se tako so stylish venčali uz bicikle:

solange knowles & alan ferguson u new orleansu

a za kraj, kako drugačije, nego uz ovu stvar?

i want to ride my bicycle

i want to ride it where i like

Komentiraj

Filed under art, fashion, music, nature, photography, shanghai

east, east, east

“i think perfection is ugly. somewhere in the things humans make, i want to see scars, failure, disorder, distortion.” (yohji yamamoto)

japanski glumac i plesač min tanaka nosi yohji yamamoto model. sa fb stranice anchoret beijing

modeli koji nose yamamotove stvari nisu klonirani. štancovani. nalik jedni drugima.nisu neposebni. bilo bi glupo i očekivati da je drugačije. ne sećam se više gde sam pročitala yamamotove impresije o ervopskim gradovima kada ih je obilazio kao student… setila sam se toga kada sam nedavno bila u atini… njihova simetrija ga nije dotakla. zato je i ostao da živi u tokiju…

simetrično… u težnji za savršenim. a savršenost je konačna. dovršena. iza nje je tačka. ne ni zarez, ni tri tačke. samo zlokobna tačka. wabi sabi je lepota nesavršenosti. kao nedovršeni japanski hramovi… kao ona kuća… da, jedna od kuća u kojoj sam u svom životu živela imala je japanski krov. i žao mi je što sam kratko bila u njoj. i što njih tri koje su živele u njoj pre mene nisu bile žive da saznam odakle ta ideja da usred dna panonskog mora podignu kuću sa japanskim krovom… ali, i ta spoznaja bi bila prilog dovršenosti…

***

yohji likes to say that “perfection is the devil”

“symmetry – the symbol of perfection – is not sufficiently human.” (yohji yamamoto)

jeffyiu:new work for Anchoret Beijing ANCHORET AW 2014 // YOHJI YAMAMOTO  Photo 攝影: Jeff Yiu  Model 模特: Wayne Lau Chi Wai   HMU化妝: 呂燕  Art Direction 美術指導 : Kayuet Nicky Chau  

anchoret beijing

ANCHORET AW 2014 // YOHJI YAMAMOTO

photo 攝影: jeff yiu

model 模特: wayne lau chi wai

HMU化妝: 呂燕

art direction 美術指導 : kayuet nicky chau

***

“it is a beauty of things imperfect, impermanent, and incomplete,”  leonard koren,

“the moon so pure a wandering monk carries it across the sand” matsuo basho

Describe yourself… I’m shy and I always wear black. Why do you like Yohji Yamamoto’s clothes? Yohji’s clothes create a mature ambience. I love the sense of cleanliness and purity that comes when people only wear black. -YUKIO NINAGAWA. Theatre Director, 76.:

describe yourself

i’m shy and i always wear black.

why do you like yohji yamamoto’s clothes? 

yohji’s clothes create a mature ambience. i love the sense of cleanliness and purity that comes when people only wear black.

YUKIO NINAGAWA. theatre director, 76.

What mistakes did you make last time?

kartice “zaobilazne strategije” brian eno

Komentiraj

Filed under art, east, fashion, passion, philosophy, photography, wildsidefashion

Friends will be friends or The art of friendship

Model & Painter Gala Čaki Photo by Dragana Kojić Styling Jovanka Kozlovački Damjanov:

“i called it the ceremony of separation. It’s about how the beauty and power of ceremony can alleviate the pain of separating, for the one departing as well as for the one saying goodbye.” – rei kawakubo

ovog proleća je umrla moja najbolja prijateljica… a najbolja prijateljica se ne stiče tek tako. potrebno je toliko toga. (nije čak ni pitanje vremena…) nužno je ono nešto posebno što ti daje osećaj da nisi sam u svemiru. bezrezervna podrška…

i onda amputacija… vitalno važnog. a živ si. ti si živ, a ona je mrtva.  ona je gubitnik u toj (kojoj?) suludoj lutriji. ti si… pobednik koji je izgubio… ima dana kada imaš osećaj da je otišla juče, a nekad ti izgleda kao pre milion godina. ti osećaji se smenjuju naizmenično. i sve brže. a ti bi da staneš. i udahneš. to je zakon života.

bio je novembar. dan sa zubatim suncem i hladnoćom. kao svet oko nas ne retko. ali, ne i  i nas tri. jedan atelje i drvo u dvorištu iza njega. jedan pozajmljeni foto aparat. i šta se desi kada se tri žene susretnu sa pozno jesenjim danom subotnjim, igrom i sopstvenim ozom?

atelje je galin. i slike u njemu! foto aparat je tanjin, ali njime barata odlično dragana. gala je slikarka. dragana se bavi keramikom i fotografijom. a ja sam vlasnik ideje za ovaj photo-session.

Model & Painter Gala Čaki Photo by Dragana Kojić Styling Jovanka Kozlovački Damjanov:

model i slikar: gala čaki

fotograf: dragana kojić

stilista: moja malenkost

Painter & Model Gala Čaki Photo by Dragana Kojić Styling Jovanka Kozlovački Damjanov:

„vi ste najbolji prijatelji koje iko može imati. i smešno je, ali imam osećaj kao da vas poznajem ceo život, ali ne poznajem vas tako dugo, zar ne?“ – čarobnjak iz oza

Model & Painter Gala Čaki Photo by Dragana Kojić Styling Jovanka Kozlovački Damjanov:

gala je sa svog ovogodišnjeg puta svile i slikarstva po dalekom istokom donela svilu. kreirala je ovo što nosi na fotografijama. ( i ne samo od svile.) snežana iz zrenjanina majstorski sašije to što gala kreira.

the art of friendship naziv je izložbe iz 2013. sa artefaktima koji su simboli prijateljstva između velikog književnika jorge luisa borgesa i njegovog sunarodnika, ekscentričnog slikara xula solara.

napravile smo te subote još fotografija, pa se ova priča nastavlja…

 :

Komentiraj

Filed under art, fashion, photography

emma, light, wabi sabi…

“defining wabi sabi in physical terms is like explaining the taste of a piece of chocolate by its shape and color.” – wong & hirano

emma bradstreet, photographer – yuvali theis

 

emma bradstreet dolazi iz londona, a diplomirala je 2014. modni dizajn na kingston univerzitetu. njen dreamspace, njen stil je minimalistički i zasnovan na japanskoj estetici.  kolekcija sa kojom je diplomirala zove se: “wabi-sabi“… osvojile su me na prvi pogled fotografije njenih modela prepune nežne svetlosti koju je znalački zabeležilo senzibilno fotografsko oko koje ima yivali theis. srećan joj ulazak u svet modnih kreatora. njeni počeci obećavaju.

ring the bells that still can ring.

forget your perfect offering.

there is a crack, a crack in everything.

that’s how the light gets in.

—leonard cohen

emma.lookbook_15.JPG

 

sa njenog sajta #

“inspired by the japanese aestheticwabi sabi’, emma bradstreet’s graduate collection celebrates the beauty of things imperfect, impermanent and incomplete.

the word ‘wabi’ connotes rustic simplicity, freshness, quietness and an understated elegance. it can refer to quirks and uniqueness arising from the construction process. the word ‘sabi’ by contrast relates to beauty or serenity that comes with age, when an object’s wear and tear is evidenced and its impermanence exposed.

inspired by cracks, crevices and all other marks that time and weather leave behind,
‘imperfect, impermanent, incomplete’ is embodied by asymmetric shapes, rough textures, subtle hues and natural materials.

strongly influenced by menswear, the collection features a range of timeless and classic silhouettes, focusing on the reinvention of traditional pieces through unconventional fabric choices and a tendency to flaunt the unwritten rules of tailoring. an asymmetric lapel or an angled shirt placket, each working detail leads to a new interpretation of a classic tailored garment.

using a combination of clever cutting, contemporary fabrication and minimalist design, this collection incorporates british tradition, skill and quality where good design is about enduring quality and understated detail.”

emma.lookbook_8.JPG

Emma Bradstreet x Yuvali Theis www.yuvalitheis.com

 

Komentiraj

Filed under art, fashion, photography

tilda, korea, hanbok…

well, magazine vogue ume da posveti pažnju ljudima koji su poznati po tome što su samo poznati, ali ume i te kako da pokloni pažnju i onima koji je istinski zavređuju.  za 19. godišnjicu (južno) korejski vogue je sa dobrim ukusom i stilom svoje reflektore usmerio na ženu koja se zove tilda swinton. btw, ovde gde živim nacionalnog izdanja vogue magazina nema ni na vidiku. što je sasvim za očekivati za zemlju u kojoj prosečna plata fakultetski obrazovanog čoveka ne dobacuje preko 450 eura. no, sreća se ne kupuje novcem… ima raznih načina. otići preko granice npr. 🙂 ili sanjati, biti day dreamer. ili…

kako god, internet je dostupan i onom gorepomenutom mom sunarodniku sapatniku koji ima cca 450 eura, pa može da zaviri i u južnokorejski vogue. i da vidi kako tilda osim što sjajno glumi, sjajno izgleda i kao model. i to u svetu terora mladosti! ta sjajna talentovana, oskarom ovenčana, obrazovana, buntovna i slobodna žena od 55 godina!! njena autentičnost i ta prefinjena jednostavnost vidljiva je i u chanelovoj garderobi (inspirisanoj korejom ) i kada nosi modernizovan korejski hanbok koji potpisuje baek oak-soo  ili  tchai kim young jin. fotografije je uradio hong jang hyun. btw, hanbok je čudesno lepa tradicionalna korejska odežda i preporučujem ti knjigu sunny yanghanbok – the art of koeran clothing“. ja sam uspela da je nabavim i guštaću je ovih dana…

Tilda Swinton by Hong Jang Hyun  for Vogue Korea August 2015  15

tilda swinton & hong jang hyun

Tilda-Swinton-Vogue-Korea-August-2015-Issue-Tom-LOrenzo-Site-TLO

the last great taboo of modern western civilisation. capitalism is built on the idea that one can go out and buy another scented candle and get less lonely somehow. but i think the deal is that you are fully lonely, and the sooner we accept and embrace our loneliness, the healthier we are. and that real love has nothing to do with that romantic idea of oneness, of distracting and healing each other from our loneliness, it’s about witnessing each other as individuals and saying: i’ll show you mine if you show me yours.”
tilda swinton

Tilda Swinton by Hong Jang Hyun  for Vogue Korea August 2015  9


“i’m not even sure i have a love for fashion, to be perfectly honest with you. my relationship with fashion is entirely based on my relationship with various individuals and friends of mine who happen to make the work. if i didn’t have those friendships, i would not be invited to their shows or even invited to wear their clothes. i don’t follow fashion. i still have and am happy to retain a beginner’s mind.” (tilda swinton, 4 in style)

Tilda Swinton by Hong Jang Hyun  for Vogue Korea August 2015  8

“maybe the interesting thing about clothes is that people live in them, and that there’s nothing else really to be said, and so it’s trying to trace that and concentrate on that, and to honour our clothes, rather than coco chanel or napoleon or anybody else. actually our clothes.” (tilda swinton, dazed)

Tilda Swinton by Hong Jang Hyun  for Vogue Korea August 2015  7

“i wanted to convey observations about a kind of limitation of a completely false hierarchy in the market and a kind of global availability and domination of certain luxury brands, which is disappointing at best. it’s possible to walk into a rich person’s house in any city in the world and find the same make of candles, or the same shoes. i find it a waste of cultural specificity and history and myth making, and i would so much rather walk into someone’s house, however much money they have, and feel that i’m actually connecting with the culture of that place and the people who live in that place. i’m disappointed when i go through airports and i see the same shops and i think there’s a way in which that particular luxury milieu is like one big duty-free shop.” (tilda swinton)

Tilda Swinton by Hong Jang Hyun  for Vogue Korea August 2015  4

i’m basically interested in identity, and i still find fascinating the question, how do we identify ourselves, and how do we settle into other people’s expectations for our identity… (tilda swinton)

Tilda Swinton by Hong Jang Hyun  for Vogue Korea August 2015  1

Tilda Swinton by Hong Jang Hyun  for Vogue Korea August 2015  3

tilda swinton animated GIF

tilda u filmu “i am love”

“there are very few clothes that really move properly, in relation to the body, like haider’s do – that feeling of them being designed for movement; designed for the body; for the gesture. i really love the way in which he designs for a moving human body and you’d think in fashion that’s not such a tall order but it is. people still design for the still frame, for one photograph when the person isn’t moving at all and are posed,” (tilda swinton, vogue)

Komentiraj

Filed under art, fashion, movie, photography