Tag Archives: nowness

falling in love with poetry

opet je pretoplo i o5 mi je, i pored svega, ostanak u stanu bolja solucija, nego da se kuvam napolju. dovezem se sa posla na svom konju vranom (aka biciklu), odradim popodnevnu siestu i onda putujem. sajber prostorima. kuda god mi duša zaželi. od azorskih ostrva (u znak sećanja na vladimira majakovskog, dan uoči njegovog rođendana) do jednog prelepog apartmana na east village, nyc adresi.

 

azores islands

ja sam se rodio, sisao isprva
živeo, radio, i starost ce doći…
evo, i život kao azorska ostrva će proći.

(vladimir majakovski (19. jul 1893-14. april 1930) , plitka poezija na dubokim mestima)

majakovski, portret koji je napravio rodčenko 1924.

u new yorku je cleo wade i njen dom. poseban i ljubak kao što je i ona. i njeni stihovi koje piše na smith corona pisaćoj mašini pastelno roze boje! svoju poeziju objavljuje na instagramu i na zidovima. virtuelnim i pravim pravcatim. ona je i likovna umetnica. i feministkinja. i društveno odgovorna i angažovana osoba koja na različite načine podržava i bodri one čiji se glas ne čuje. a ni moda joj nije strana, zapravo radi se o njenom stilu. i jasno je da ga takve osobe imaju. i model je, ali i saradnik modnih magazina. i stilista. u upravi je the national black theatre u new yorku, tačnije u harlemu. poznata je po art instalacijama sa porukama, poput one ogromne 2015. u new orleansu koja se zvala “respect”. to je, u stvari, emotivno ljubavno pismo njenom rodnom gradu new orleansu, deset godina nakon što je uragan katrina potopio gotovo 80% ovog grada i odneo skoro 2000 ljudskih života. na  billboardu u istorijskoj, francuskoj četvrti stoje njeni stihovi.

a na internetu njena adresa je: www.cleowade.com

cleo:  i called that poem respect because when you really look into the definition of respect, it means to have deep admiration for what someone has been through.

GP2A0299-hero

photo marianna massey, modna saradnja koju je cleo imala sa zero + maria cornejo’s resort ‘17 capsule collection

 

GP2A0936_pp

Резултат слика за cleo wade are you ok

 

Image

photo meredith jenks

 

 

cleo o sebi kaže “i describe myself as a maker. i get up every morning and try to make things. sometimes it’s on paper, and sometimes it’s on a wall. every day i have the intention of building community with others through creating” 

c l e o  w a d e

“the best thing about girl power is that over time it turns into woman power.”

 

cleo wade: ‘i think that whenever we are able to allow art to be a form of storytelling that shares the beauty, fragility, vulnerability and power of our humanity, then we are doing a public service. when you share your truths and your stories, you give other people permission to do the same. we have so much more power to see each other and free each other than we think. i just try to focus every day on storytelling.’

a ovako je vidi vogue:

Cleo Wade

cleo

Резултат слика за cleo wade new orleans respect

“on a humid saturday last summer, a young woman with a halo of curls put on a white cotton dress and set up a booth at the hester street fair in downtown manhattan. she wasn’t selling artisanal jerky or hand-painted pottery — what she had on offer instead, as advertised by a bright-blue sign propped against a vase of yellow flowers, was “peaceful and loving conversation.” a banner above her head read ARE YOU OK? “honestly, it was inspired by lucy from peanuts,” recalls cleo wade. “she’s an icon.”

— new york times

at home

Komentiraj

Filed under art, fashion

under construction. with love. and poetry

moj prethodni post… gotovo očaj zbog odsustva najvažnijeg para na žurci. lepote i dobrote. celim svojim bićem verujem da je bez tog para ovaj svet besmislen. i da zbog njega vredi i izginuti ako ništa drugo ne pomaže. ono što je jan fabre rekao:

 »važna mi je lepota i njen sam odlučni branilac, jer je lepota uvek ranjiva i umetnik je tu da je zaštiti i obrani. (…) moj je bog lepota i kleknuo bi samo za nju, ona jednostavno ne pripada moćnim ideologijama i nije ni na čijoj strani«. a lepota za fabra nije make up: “pojam lepote za mene je – etički princip. lepota kao duhovna stvar, kao uživljavanje u život, kao forma. ne, nije to stvar estetike, nego etike.”

petak veče. film “pasolini“. još jedna doza tuge u jednom prilično jadnom danu provedenom sa nekreativnima i destruktivnima koje ja nisam birala. zato je ostatak dana moj i počinje weekend kada ja biram kome i čemu ću se dati. a pasolini je razbijao kalupe i izbacivao iz ravnoteže nekreativne i destruktivne. plemeniti i izuzetni ljudi, kao on što je bio, nisu ljudi za koje čovečanstvo ima kapicitet da razume i podnese. barem ne u vremenu u kom egzistiraju na ovom svetu, u ovoj dimenziji. umesto lovorika i poštovanja dobijaju udarce i na kraju ih ubiju. kao on što je ubijen. d.  i ja smo ćutke izašle, a onde smo kod pothodnika naišle na tri starice, hladan vetar,  i neoliberalni kapitalizam su duvali, a one su prodavale proleće. žute narcise i visibabe. sa cvećem u ruci i suzama u očima došla sam kući. i kod sebe. moj unutrasnji svemir kao jedino bezbedno mesto. sačekala prve fotografije sa njegove revije na pfw a/w 15 i opet zaplakala. ovog puta suzama nade. lepota i dobrota još nisu mrtve! u parizu je i to veče yohji yamamoto pokazao svoju poeziju ispisanu tekstilom. crno i vatikansko crveno, krinoline koje se poigravaju sa gravitacijom, njegov potpis – under construction princip nedovršene lepote… i magija. umetnik, maker, kakogod on voleo da se zove,  koji uvek, uvek, uvek pomera lestvicu naviše. i uvek, uvek, uvek na oltaru etike i estetike. sa odećom koja se privija uz telo kao da će da ga zaštiti baš od svih zala ovog sveta. yohji yamamoto pfw a/w15

Highlights of 2015 Fall/Winter Paris Fashion Week china daily “i was searching for myself, and i had one piece of fabric. oriental, greek people were wearing this one piece of fabric. no sewing, no cutting. people today cannot handle it. they don’t know how to wear kimonos either. i wanted to show it’s quite simple. just put your arms in the sleeves, it becomes like a cardigan. an easy jacket.” yy, nowfashion petak, 6. mart 2015. paris

yy

“the only moment i am really happy is during fittings, an emotion comes out. it’s the only reason i can continue to make clothing.”  yohji yamamoto in  film by matthew donaldson

Komentiraj

Filed under art, fashion, movie, philosophy

beatrix ost

beatrix ost je rođena u nemačkoj na 1940. omg, kako ta žena nosi svoju individualnost!  danas još samo lily gatins može tako da nosi prepariranu pticu na glavi. ne pada vam na pamet da se pitate šta ptica-kako ptica-zašto ptica… gledate i diviti se osobenosti koja je u stanju to da ponese tako ženstveno. i  da pravi magiju od svega. osim ako nemate sluh za ovakvu vrstu ljudi, ako ste stopljeni sa konvencionalnim. u tom slučaju: duboko saučešće od jednog trena. a onda sveta ignorancija!

ceo njen život je art. njena pojava je art. kaže da je umetnost njena vera. ona je glumica, model, pisac, scenarista, pozorišni producent, dizajnera, slikarka, vajarka, plesačica… i vrsna kulinarka! studirala je na akademiji lepih umetnosti u minhenu. bila je i učenica oskara kokokschke u njegovoj letnjoj umetničkoj školi u salzburgu.

omiljeni dizajneri su joj: rei kawakubo, vivienne westwood, azzedine alaia, yohji yamamoto, issey miyake… ona je budista.

Beatrix_Ost_3

beatrix ost

beatrix ost

lily gatins, photo by yana mironova

“in your body is a good place to be.” (beatrix ost)

New York in Winter, Artist Beatrix Ost

beatrix ost, nyc

beatrix ost

style like u

beatrix

sa svojom skulpturom

beatrix

http://www.thecoveteur.com/beatrix-ost/

with ari seth cohenom

style like u & beatrix ost:

http://stylelikeu.com/contributors/our-muses/beatrix-ost-farm/

http://stylelikeu.com/dailies/beatrix-ost-3/

http://stylelikeu.com/profiles-2/closets/beatrix-ost/

the coveteur & beatrix:

http://www.thecoveteur.com/beatrix-ost/

Komentiraj

Filed under art, fashion

the perfect blossom is a rare thing. you could spend your life looking for one, and it would not be a wasted life

“perfect. they… are all… perfect…”

kao što ti je već jasno od svih modnih dizajnera onaj koga najviše volim i poštujem je yohji yamamoto.  i nowness voli yamamota. i režiser  (i fotograf) matthew donaldson. i rin voli yamamota.

 

matthew donaldson u filmu za portal nowness i njihov serijal “getting there” prati dnevnu tokijsku rutinu yamamota. vožnju starim nissanom cedric (iz 1980.) koji je kupio na internetu jer drži da je dizajn modernih automobila ružan. voze se tako nissan cedric, rin i yamamoto svaki dan do groblja usred tokija, a onda yamamoto parkira nissan i rin i on šetaju… yohji san naglas razmišlja o modi, dizajnu, automobilima, ženama… i puši. puno puši. i nosi šešir. i kaput.  crno sve. rinovo krzno je crno-belo…  rano je proleće. trešnje tek što ne procvetaju. onda će sve biti ružičasto…

“a car is like a girlfriend. you can just look at her, or ride on her. it means a lot.”

 

” i don’t walk the main street of fashion, i walk the sidewalk, the dark side of the street.”

 

obrati pažnju na muziku i ko je izvodi!

 

Komentiraj

Filed under art, fashion, movie, music