Sky of blue and sea of green / In our yellow submarine

nikada nisam volela ni jesen,ni zimu, a onda sam ih naprečac zavolela pre dve godine. sada kada razmislim to nije bila ljubav, nego pokušaj prihvatanja realnosti. ali, realnost mi nikada nije išla od ruke, pa je tako bilo i sa ova dva godišnja doba. ova jesen me je definitivno udaljila od mog pokušaja. jesen i zima su meninovnosti, a proleće i leto su mogućnosti. obećanje slobode, nada… pogađaš, neminovnost mi je potpuno odbojna. znam da oni koji ljube jesen i zimu imaju neki drugi rezon, neka njima dovoljno valjana opravdanja…

meni ove sive, kišne jeseni sa sve kraćim i kraćim danima treba kao vazduh, kao voda, kao šum mora, kao malickovi, sorrentinovi i wong kar waijevi  filmovi,više žute. osunčane žute, po mogućnosti…

julie eilenberger, danska dizajnerka sa adresom u londonu…

u ovo mekano, veselo i udobno dvojca portugalskog porekla, takođe sa londonskom adresom – marques almeida ( marta marques & paulo almeida, suzy menkes ih je opisala kao anti-fancy fashionbih se ušuškala sad, pa sve dok ne grane sunce, “proljeće kad stigne /23. ožujak, travanj /stolicu iznesem na verandu…

a sumorne jesenje  i zimske dane (kao i bilo koje druge) može da spasi od besmisla jedino igra. (kao što reče schiller: “čovek se igra samo kada je u punom značenju reči čovek, a u potpunosti je čovek samo onda kada se igra.”)kao npr. ova igra (i svetlost istoka): origami. kao comme des garçons. (photo by sophie delaporte)

i želelea bih ovo žuto iz anrwerpena:

dries van noten

 

Oglasi

j.kim or i pray with all of my love for tulips, cherry blossom…

sasvim slučajno sam je otkrila na instagramu. a nekako je previše svega i nije lako uočiti drvo u gustoj šumi. iglu u plastu sena, zapravo. nedostaje mi spori ritam. sporo ili barem sporije kliženje kroz vreme, prostor, bilo koji, pa i cyber… možda je to razlog što me toliko privlači istočnjačka umetnost. kao spori pokreti očiju yayoi kusami koje sam danas videla na tren na nekom tv kanalu. kao “spori let ptica iz kataloga” lune iz ns. tako bih volela da živim u nekom japanskom vrtu.  ili vrtu gdegod na daalekom istoku. i pravim neku svoju “i pray with all of my love for tulips” instalaciju života. kao yayoi kusama.  i posmatram cvetanje trešanja…  a april da traje barem osam vekova. a ona koju sam slučajno našla na instagramu u rusiji se zove  женя ким, na zapadu jenia kim. ili jane kim.  iz porodice je korejskih izbeglica u uzbekistanu. odrasla u taškentu. btw, “taškent” znači kameni grad. a женя deluje tako fragilno. živi i stvara u moskvi. tamo se i školovala. ima samo 23 godine, a sa 6 godina je počela da šije. spojila je koreju, uzbekistan, rusiju, japan, pop-art, zapad, tradiciju i urbano, sport i eleganciju, korejski kostim i ples i modu, lepo i nesavršeno. i “kupila” mi je. urbano zen (da, to je ta (ne)moguća kombinacija) женя. da imam para ne bih ih žalila da pokupujem iz svake njene kolekcije ponešto. a onda bih pobacala sve ovo što imam u ormanu.  i učila korejski ples…

j.kim je njena robna marka.

***

i discovered her quite accidentally on instagram. and it’s kind of too much of everything and it’s not easy to discover a tree in a dense forest. a needle in a haystack, actually, i miss the slow rhythm. slow or at least slow glide through time, through space, any space, even the cyber … perhaps that was the reason why i was so attracted to oriental art. as slow as the eye movements of yayoi kusama that i saw today for a moment on a tv channel. as “slow flight of birds from the catalog” of luna from ns. i would like so to live in a japanese garden, or in the garden wherever in the far east. and to make one of my “i pray with all of my love for tulips” installation of life. as yayoi kusama. and watch cherry blossom… and that april last at least eight centuries. the one i accidentally found on instagram, in russia her name is  женя ким, in the west jenia kim. or jane kim… from the family of korean refugees in uzbekistan. she grew up in tashkent. btw, “tashkent” means stone town. but женя seems so fragile. she lives and works in moscow.  and she went to school there. she is only 23 years old and on the age of 6 she began to sew. merged korea, uzbekistan, russia, japan, pop art, west, tradition and urban, sport and elegance, korean costume and dance with fashion, beautiful and imperfect. and she “bought me”. urban zen (yes, that is the (non) possible combination) женя. if i had money i would not regret to buy up something from each of her collection and then i would throw out everything that i have in my closet and i would learn korean dance …

jenia kim founded her brand j.kim in 2013.

j.kim, f-w 15, vogue

Обзор Buro 24/7: J.Kim, осень-зима 2015

hanbok je tradicionalna korejska haljina, a dole je tradicionalni korejski ples jeju obbang gaksichumbreathless.

hanbok is the traditional korean dress, and below is a traditional korean dance jeju obbang gaksichum. breathless.

💔

A post shared by J.Kim (@j.kim) on

Jenia Kim

Десигнер Ј.Ким Еугене Ким омиљени одела.  Слика №6.

latice japanske trešnje i origami sleteli na njene tkanine, haljine i kapute…

женя ким, москва

j.kim