Tag Archives: vietnam

Flower Power

izraz “flower power” skovao je allen ginsberg protestujući protiv rata u vijetnamu. slogan je izražavao moć nenasilnog otpora besmislenom i dugom ratu u kojemu je nastradalo previše ljudi (na milione). prihvatila su ga deca cveća. em hoa, kako bi rekli vijetnamci…  i posle svega ulicama malih i velikih mesta ove lepe zemlje dalekog istoka u rana jutra cvećem natovareni biciklovi i motori kreću se ka pijacama, mestima gde će se cveće zameniti za novac. za novac koji će onima koji gaje i prodaju to lepo, raznobojno rezano cveće, dugih stabljika doneti bolje dane,a onima koji ga kupe ulepšati dom, ulepšati dan, život sam… tako bi trebalo da bude.

o godinama kada se nije seklo cveće nego ljudske glave grupa francuskih reditelje (godard, klein, lelouch, marker, resnais i varda) snimili su antiratni omnibus: “daleko od vijetnama” (loin du vietnam) 1967.

valjda postiji smisao u svemu tome. u stalnoj smeni dana i noći, života i smrti, minusa i plusa, kiše i sunca, dobrog i lošeg… i svemu onom između tih krajnjih vrednosti. u ciklusu? ili je smisao ono što blake kaže:

videti svet u zrnu peska
i nebo u divljem cvetu,
držati beskraj na dlanu ruke
i večnost u jednom trenu…

a ciklus počinje (ili završava) tim jutrom i lepom gužvom koju stvaraju pretovareni tovari cveća na biciklovima i motorima od kojih se ne vide ni tela, ni lica ljudi koji ih razvoze ulicama širom vijetnama.

elem, htedoh večeras da predstavim njega, a on je nguyễn công trí. dolazi iz najvećeg grada u vijetnamu, iz ho ši mina (hồchí minh) nekadašnjeg sajgona. btw, ja kada želim da se informišem šta se dešava u savremenom vijetnamu idem na portal vietcetera.com. pa, pođi i ti ako te zanima ova lepa zemlja nasmejanih ljudi. 

junak ovog posta – nguyen cong tri rođen je 1979. i danas je jedno od vodećih imena na vijetnamskoj modnoj sceni.

ovo je njegov site, njegova lična karta: nguyencongtri.com

i sad dolazim do veze između onog cveća sa dugim drškama (lotosov cvet (simbol mudrosti i čistote) and co.) i njegovih kreacija, kolekcija a/w 2017 koja se zove “em hoa” prikazana na tokyo fashion weeku ove godine. kolekcija inspirisana velikim cvetovima prenesenim na jednostavnan, minimalističko estetički način na tkaninu.

prvo inspiracija:

kako je nastajala kolekcija br. 10:

pa, pripreme za izlazak pod svetla reflektora u tokiju:

i kruna, defile lepote, moći jednostavnosti i lepote cveća:

 

 

“i hardly see their faces, but i can see that blooming world on their back, and it’s stunning. it makes me forget our suffocating urban life. their clothing choices are so bohemian and care-free, a sensibility that inspired ‘EM HOA’.throughout my collection there are two different design perspectives. the front is a very simple, monochrome color, inspired by the way in which the flower ladies go about earning their living. the back is inspired by the flowers carried on their backs that appear to silently flood the city with oxygen and colour.’ (…) in my humble opinion, fashion doesn’t have to be something steeped in luxury. rather it needs to be sparked by an inspiring story or the needs of everyday life. fashion, once worn, should inspire us to shine, to be positive and most of all to be cheerful. EM HOA is an extension of beauty itself. it takes us on a colouful journey and distracts us from the pressures and burdens of modern life.’’ (nguyen cong tri, about “em hoa)

Резултат слика за nguyen cong tri.com em hoa

Сродна слика

i za kraj podsećanje na nekoga sa drugog kraja ovog magičnog kontineta, sa bliskog istoka. na poetiku nekog ko je bio poseban, velik, u minimalističkom izražavanju, na abbasa kiarostamija i završnu scenu u filmu “close-up”:

Oglasi

Komentiraj

Filed under art, design, east, fashion

thuy

pita me drugarica zašto toliko volim daleki istok… ni sebi nisam pokušala to da objasnim. u mom pačvork sistemu vrednosti ljubav baš i nije objašnjiva kategorija. osećam to što ljubim, ne ulazeću na teren znanja. iskreno, mislim da znanje nije ni namenjeno mi. nam. komegod… ali, hajde da pokušam da objasnim. njoj. mojoj drugarici. volim svet istoka jer mi je odavde, iz mene, iz mog posmatračkog ugla to svet bliži skladu nego naš zapadnjački. bliži prihvatanju života, postojanja takvog kakvo postojanje jeste. sa manje pritisaka, buke, neprihvatanja…  i više blagosti i smirenosti. manje reči i više osmeha. možda je sve to samo moja iluzija, ali meni tako izgleda. sa sazrevanjem postajem veći poštavalac lepote nesavršenosti, tišine, vertikalne zrake sunca, zelenog, jutra, asimetrije, minimalizma, bistre vode… postojanja samog po sebi. sve manje me zanima i gde sam bila i kuda idem. prepuštam se. sadašnjem. i volim detinju zaigranost i začuđenost istočnjaka. više nego pretencioznu ozbiljnost i zabrinutost sa predumišljajem zapadnjaka. osim ako zapadnjaci nisu italijani… ili španci. sa siestama i fiestama.

u nizu nedelja mode širom planete bila je i nedelja mode u vijetnamu… i čistoća, bistrina, razigranost su me (o5) očarali. mene koja baš nisam zaluđena za kolorit. ali, ovo veselo, estetizovano. sveže. starinsko i novo. čedno, a lascivno šareno. i skroz sofisticirano.

vidi samo ovo: thuy design house – ” lung lieng ” collection:

thuydesignhouse.com

 

 

a ovo dole je thuy guyen – osnivač i kreativni direktor thuy design house… ona je po osnovnoj vokaciji slikarka (rođena u hanoju) koja se obrazovala u ukrajini. rođena je 1981. i ima četvoro dece. najviše voli svilu i brokat. a gore je čudesni vijetnamski brokat… kako to da ne poželim uz svoju kožu?

ellevn-decor-homes-thuynguyen-2

5 komentara

Filed under art, east, fashion, vietnam

Li Lam or Everything will be alright

ne znam puno o vijetnamu. ali, želim da znam. da vidim. osetim. zamišljam tu daleku zemlju baš onako kako je slika tran anh hun u svojim briljantnim, dirljivo poetičnim filmovima: the vertical ray of the sun, the scent of green papaya, cyclo…

LAM Boutique

…i onako kako ga je opisivala marguerite duras, koja je i rođena u vijetnamu (tadašnjoj francuskoj indokini)… detinjstvo je provela u sajgonu… vijetnam mora da je lep, prozračan i čist kao njene rečenice… za mene su njene knjige najmuzikalnije koje sam čitala ikada… i čujem sasvim jasno dve reči: delta mekonga. nema još puno reči koje deluju tako povodljivo na mene…

a o vijetnamskoj modi, na žalost, ne znam baš ništa. i zato me je beskrajno obradovalo kada sam po ovom toplom, jednoličnom danu kada ništa nisi u stanju da radiš otkrila ovu harizmatičnu, prelepu, vijetnamsku dizajnerku: vo thi li lam! i njen lam boutique (zapravo ih ima 2) u gradu ho chi minh … saigonu marguirite duras…

vo thi li lam

the scent of green papaya, tran anh hun, 1993.

the vertical ray of the sun, tran anh hun, 2000.

marguerite duras, the lover

“skela prelazi mekong. slika traje koliko i prelaz preko reke. imam petnaest i po godina, u tom kraju nema godišnjih doba, nalazimo se u jedinstvenom godišnjem dobu, toplom, jednoličnom, nalazimo se u dugoj toploj zoni zemlje, nema proleća, nema obnavljanja…” (ljubavnik, početak)

LAM Boutique

lam fahion show, everything will be alright – vietnam international fashion week 2014

lam = forest

photo-3-c223d.JPG

li lam

LAM Boutique

li lam 

li lam, koja mi ovde izgleda kao mlada rei kawakubo…

“so after work, can not wait for her man at home, i must always make themselves beautiful, fresh and bright to offset loneliness “. (li lam)

li lam

LAM Boutique

a sada akcentujem njene kreacije. jednostavne i lepe kao zen. kao tren… ona ne juri trendove, ona prati svoj duh. prefinjeno, suptilno, jednostavno, zanosno, polako i radosno. i sofisticirano! kaže da kada žena kupi haljinu, ne kupuje samo tekstil i dizajn, nego i radost, samopouzdanje…:

LAM Boutique

o li lam u parizu pročitaj ovde. i ovde. i ovde!

Lam Launches D7 Boutique

lam launches d7 boutique

li lam

li lam, fotografije mahom sa njenog fb profila

LAM Boutique

http://lamboutiquevn.com/

kavita ramdas

good night…

“majka mi ponekad kaže da nikada, dok živim, neću videti reke lepe kao što su ove, tako velike, tako divlje, mekong i njegovi rukavci što se spuštaju prema okeanima, vodene površine koje će nestati u šupljinama okeana. u ravnici, dokle oko seže, slivaju vodu kao da je zemlja nagnuta…” (marguerite duras, ljubavnik)

1 komentar

Filed under art, fashion, movie